Pratite nas

Zanimljivosti

Savjeti: KAKO DA VAM ORHIDEJA CVJETA TOKOM CIJELE GODINE?

Published

on

Budući da je orhideja cvijet koji svakom domu daje notu sofisticiranosti, treba znati svaki trik koji može pomoći da ove ljepotice potraju što duže. Na svijetu postoji više od 30.000 vrsta orhideja i skoro 7 puta više hibrida, a koja god vrsta ove egzotične biljke da je u pitanju, neupitno će dati veliku dozu prefinjenosti prostoru u kojemu se nalazi. Bez obzira na to koju vrstu imate, ove malene tajne i te kako će vam biti od koristi.

Otkrijte starost orhideje prije kupovine
Orhideje cvjetaju između 1,5 do 3 godine. Odrasla biljka, koja je spremna za cvjetanje treba da ima od 5 do 8 izdanaka. Ako je biljka mlada, a cvjetala je, to nije dobro. Premlada biljka nema dovoljno snage da se oporavi od cvjetanja pa se može dogoditi da se osuši ili istruhne..

Nemojte je premještati
Premještanje orhideje s mjesta na mjesto za nju je pravi stres. Ovaj cvijet ne voli čak ni manje pokrete. Orhideja reaguje na položaj u odnosu na svjetlost. Ako ste je premještali zbog zalivanja, morate je odmah vratiti na identično mjesto. Premještanje nepovoljno utiče na cvetanje.

Obratite pažnju na korijenje
I korijenju orhideje je potrebna svjetlost. Umjesto keramičkih posuda, vrlo je važno da koristite propusne saksije koje će korijenu omogućiti da učestvuje u procesu fotosinteze.

Vodite računa o svjetlosti
Sunčeva svjetlost je vrlo važan faktor koji utiče na cvjetanje orhideje. Orhideji je potrebna dnevna svjetlost od 10 do 12 sati dnevno, inače neće cvjetati. Ako tokom jeseni ili zime cvijeće nema prirodnu svjetlost, morate je osvjetljavati lampama.

Odgovarajuća temperatura
Da bi orhideja cvjetala, noćna temperatura treba da bude niža od 4 do 6 stepeni u odnosu na dnevnu. Tokom ljeta se savjetuje da se orhideja drži na otvorenom, dok se tokom zime prostorija gdje orhideja boravi, mora provjetravati. Ali vodite računa – orhideja ne voli promahu!

Zalivajte orhideju pravilno
Prije i tokom cvjetanja, orhideju treba intenzivno zalivati. U periodu mirovanja, orhideju zalivajte svakih 12 dana. Ako su joj listovi blijedi, ostavite je malo da miruje. Kada je zalivate, potopite je u vodu i ostavite je sat-dva. Zatim dobro ocijkedite svaki višak vode i orhideju vratite na njeno mjesto.

Vlažnost vazduha
Drugi važan uslov za cvjetanje orhideje je vlažnost vazduha. Da biste povećali vlažnost, stavite tanjir vode pored orhideje. Tokom zime, kada je grijanje uključeno, biljku prskajte s vodom. Orhideja voli vlažnost vazduha do 60%.

Izaberite pravilno đubrivo
Orhideja voli kalcijum i fosfor, jer to podstiče cvjetanje. Nikako ne zalivajte orhideju đubrivom na bazi azota, to će je samo uništiti. Napomena: Kada orhideja prestane da cvjeta, morate je njegovati isto kao i u fazi cvjetanja.

Presađuje se nakon 2 do 3 godine i kada korijenje počne da joj “izlazi” iz saksije. Isto tako, orhideja ne voli “komotnu” saksiju pa vodite računa kad je presađujete da to bude manja saksija koja će korijenje držati blizu jedno drugom.

Kako spasiti korijen orhideje kod truljenja ili dehidracije?
Kada je u pitanju korijen, njegovo truljenje najčešći je problem. Ono se uglavnom događa zbog prekomjernog zalivanja orhideje ili kada se korijen predugo natapa u vodi. Prilikom dekompozicije takođe može doći do stvaranja kiselih jedinjenja koji štete korijenu i takođe uzrokuju truljenje.

Da li je na korijenu zaista započeo proces truljenja provjerićete nakon što pažljivo izvučete orhideju iz saksije. Ako primijetite da je taman, vrlo vlažan, pomalo sluzav i blatnjav, to znači da definitivno truli.

Tada uz pomoć sterilisanih makaza morate odsjeći sve trule dijelove i nakon toga pošpricati ostatke hidrogenom. Nakon svakog reza sterilišite makaze, a na kraju orhideju presadite u čistu novu saksiju.

Još jedan čest problem je i dehidriran korijen. Ovo se najčešće događa tokom vrućih ljetnih mjeseci i samo par dana dehidracije može naštetiti osjetljivoj orhideji. Prvi vidljivi znakovi dehidracije korijena su smežurani i pomalo uvenuli listovi i vrlo suha mahovina.

Izvadite orhideju iz saksije i prvo korijen pažljivo isperite ispod mlaza mlake vode. Nakon čišćenja lakše ćete provjeriti koji su dijelovi još uvijek zdravi i može ih se spasiti, a koje treba odstraniti. One koji su potpuno osušeni odsijecite steriliziranim makazama, a ostatak korijena poprskajte hidrogenom. Osušite korijen na vazduhu, a zatim presadite orhideju i zalijte je te joj neko vrijeme pojačajte raspored zalivanja dok se ne oporavi.

Gljivična oboljenja na orhideji
Osjetljive orhideje gljivična oboljenja najčešće dobijaju zbog nepovoljnih uslova u kojima se nalaze. Previše hladnoće ili vlage može uzrokovati gljivice. Ako primijetite da listovi orhideje postaju mekani i dobijaju žućkaste mrlje, to je jedan od prvih znakova gljivica.

Uzmite skalpel i njime odsijecite bolestan komad lista, ali i malo zdravog dijela kako biste bili sigurni da ste u potpunosti uklonili štetan dio. Nakon svakog reza sterilišite skalpel pa tek onda sijecite ostale listove.

Kako orhideja ne bi istruhla, potrebno je liječiti ta gljivična oboljenja. To možete uraditi i uz pomoć – cimeta. Naime, cimet je poznat kao prirodni fungicid, pa se zato koristi u liječenju orhideja. Zatim rezove na listovima posipajte cimetom. Bolesne orhideje obavezno odvojite od zdravih.

Hranjivi rastvor za orhideje
Osim umjerenog zalivanja i supstrata treseta, orhidejama su potrebni hrana i đubrivo, jer im kora tla i mahovina ne obezbjeđuju dovoljno hranjivih materija. Za pripremanje ovog rastvora koji je sjajno prirodno đubrivo cvjećari preporučuju koru banane koja sadrži fosfor, magnezijum i kalijum, takozvane zlatne supstance za dugi životni vijek biljaka. Ti mikroelementi dodaju se tlu u dozama koje nisu štetne za cvijeće. Na taj način orhideje će izgledati zdravo za vrijeme cvetanja.

Donosimo jednostavan recept za pripremu rastvora za koji će vam biti potrebni voda i kora banane.

Kore dvije banana stavite u posudu i prelijte ih s dva litra vode. Pustite da odstoje u vodi dva dana. Procijedite rastvor i razrijedite ga vodom u razmjeri 1:1. S tako pripremljenim rastvorom zalivajte orhideju kao i inače.

Savjet plus: S korom banane možete i očistiti lišće orhideje. Nježno pređite korom po lišću i ono će dobiti sjaj i upiti korisne hranjive materije. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending