Pratite nas

Sudbine

Sarajevske legende: KAKO JE STJEPAN MEZO PIŠTA “UKRAO” JELOVNIK RUSKOG CARA, ZAŠTO JE HRANIO GOLUBOVE PRED “SARAJKOM”

Published

on

Na svom blogu Tarik Jažić često piše o minulim sarajevskim vremenima, te ljudima koji su ostavili poseban pečat u istoriji Šehera na Miljacki. Prisjetio se i Stjepana Meze, zvanog Pišta.

Na prostoru nekadašnjeg Trga oktobar u Sarajevu živio je i svoje golubove svaki dan hranio Stjepan Mezo, zvani Pišta. Iako je rođen u blizini mjesta Kečkemet u Mađarskoj, Stjepan Mezo je najveći dio svog dugog života (1874. – 1967.) proživio u Sarajevu.

Još kao momak je imao želju da obiđe svijet. Iz svog rodnog mjesta se zaputio ka Budimpešti u kojoj je završio srednju školu za ugostitelja. Ta profesija mu je omogućila da proputuje svijetom i da bude jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih kolekcionara jelovnika, salveta, pribora za jelo i drugih ugostiteljskih potrepština. Njegova kolekcionarska zbirka ovih predmeta sa sastoji od preko 4000 različitih jelovnika sa svih krajeva svijeta, a nakon njegove smrti je (po njegovoj želji) poklonjena gradu Sarajevu.

Za njegov dolazak u Sarajevo najzaslužniji je Edvard Lasslauer, tadašnji menadžer hotela Europa u Sarajevu. Po dolasku u Sarajevo, Pišta se smješta u kuću koja se nalazila na Trgu oktobar u neposrednoj blizini ugledne gradske kafane „Gradski podrum“ i slastičarne „Mali Oloman“.

Ovako je izgledala Stjepanova rodna kuća, na čijim temeljima je izgrađena “Sarajka”

U svojoj kolekcionarskoj strasti znao je biti i vrlo domišljat. Tako je jedne prilike na ruskom dvoru obećao brak jednoj dvorskoj dami samo kako bi došao do jelovnika s krunidbe ruskog cara. Naravno, od braka nije bilo ništa.

U izuzetno vrijednoj kolekciji jelovnika mogu se pronaći i oni iz Titove vile sa Brijuna, ali i navodno primjerak jelovnika sa potonulog Titanika. Jedan od najznačajnijih jelovnika za grad Sarajevo je jelovnik sa otvorenja gradske Vijećnice, pisan na ćirilici, latinici i na arapskom pismu.

Na jelovniku su se našli čorba, pašteta, riba sa umakom, slatka pečenica, šparogla s maslom, patka, salata i hošaf, sladoled, sir i miješano voće. Glavni konobar na ovoj svečanosti je bio upravo Pišta, a za samo otvorenje Vijećnice veže se i anegdota kako je gradonačelniku Fadilpašiću umjesto himbera greškom donio mješavinu himbera i šampanjca.

Na mjestu njegove dotrajale i oronule kuće izgrađena je čuvena sarajevska robna kuća „Sarajka“. Pišta je doživio trenutak rušenja mjesta u kojem je proveo najveći dio svoga života veoma emotivno. Sve dok ga nije smrt sustigla dolazio je na gradilište robne kuće i hranio golubove baš onako kako je to radio sa prozora svoje spavaće sobe svakog jutra. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending