Životni put Žarka Hrgića (68) iz Zenice, koji je punih 13 godina proveo u pećini na obali male rijeke, postao je predmet interesovanja kako domaće, tako i britanske javnosti. Njegova neobična priča, koju neki nazivaju pravim fenomenom, osvaja simpatije i izaziva divljenje širom svijeta.
Ova neobična sudbina počinje prije 35 godina kada je Žarko, nakon raspada braka, napustio Bosnu i Hercegovinu i otišao u Njemačku u potrazi za boljim životom. Međutim, nakon deset godina provedenih tamo, deportovan je jer je radio i boravio bez potrebnih dozvola. Po povratku u domovinu, suočio se sa stanom u ruševnom stanju i bez ikakvih ušteđevina ili podrške.
Nakon nekoliko pokušaja i suočavanja s teškim okolnostima, Žarko je odlučio da prihvati svoju sudbinu i započne život u neobičnom skloništu – pećini na obali rijeke. Iako je to za početak trebao biti privremeni smještaj, Žarko je ostao u pećini više od deset godina.
Život u pećini nije bio lak. Uporedo sa Žarkom, živjelo je i trinaest pasa koji su mu pravili društvo. Tokom oštrih zima, kada su se temperature spuštale do -25°C, psi su mu pružali toplinu i podršku.
Zidovi pećine pružali su izolaciju od vanjskih nepogoda, i Žarko je vatru palio samo kad bi morao pripremiti hranu ili skuhati kafu. Jedan od izazova s kojim se Žarko suočavao bio je poplava tokom jakih kiša zbog blizine rijeke. Kako bi se zaštitio, sagradio je “rezervnu kućicu” od kartona u blizini, gdje bi sklonio sebe i svoje pse.
Svaki dan započinjao je cigaretom i odlazakom u Zenicu kako bi pregledao kontejnere u potrazi za hranom, ali za drugim korisnim stvarima. Nekada je sjeckao drva za komšiluk kako bi zarađivao za hranu.
Iako je čekao dvije penzije, jednu iz Njemačke i drugu iz Bosne i Hercegovine, kako bi obezbijedio pristojan dom za sebe, Žarko dalje je nastavio da živi u prikolici šest godina nakon povratka. Njegova priča o preživljavanju i snalaženju u teškim uslovima privlači pažnju i inspiriše mnoge, pa tako i The Sun kojeg je zanimala priča o samotnjaku iz BiH. (Naj portal)
