Samoća je od bolesti teža: BAKA RADOJKA JEDINO RAZGOVARA SA MAČKAMA

Devedeset ljeta do sada je izbrojala Radojka Dragović, koja cijeli svoj životni vijek provodi u nepristupačnim besputima planine Jelice. Iako već zagazila u desetu deceniju života, ova baka trudi se da privredi koliko može, jer je, kako kaže, samo rad održava živom.

– Svaki dan čuvam stado koza, nije mi teško, jer sam cijeli život radila izuzetno teške poslove i sad kad treba samo da odmaram i šetkam se, ja ne mogu, navikla sam da se budim sa prvim pijetlovima i budem korisna – kaže baka Radojka.

Ova starica ne čita novine, ne gleda televiziju, ne zna ni šta je internet i ništa od toga joj ne nedostaje. Najviše žali jedino što nema sa kim da porazgovara, jer u njeno selo niko ne dolazi. –

“Imala sam drugarice i sa njima sam uvijek pričala, ja sam od svih izgleda bila najotpornija, jer jedino sam ja još uvijek živa, ali šta vrijedi kad sam potpuno sama. Teška je takva starost. Muž mi je umro, a djece nisam imala. Ako biste naišli pored kuće i čujete me da pričam to jedino može biti sa mačkom – sa tugom u glasu priča za “Informer” Radojka dok postavlja još jednu šerpu na sred kuće, kako bi skupila vodu jer krov prokišnjava.

Recept za dugovječnost, ova uprkos svemu, vitalna starica kaže da nema, ali ipak ima poruku za sve buduće naraštaje.

– Preživjela sam dva rata, zaraze i epidemije, a evo na ovom svijetu zatekla me je i famozna korona. Čuvajte zdravlje i nemojte da vas starost pita gdje vam je bila mladost. Još je i moja baka govorila samo je važno da čovjek ostane “u pameti”, sve ostalo će lako – poručuje baka Radojka. (Naj portal)