Pratite nas

Sudbine

Samo jedan majčin savjet neću poslušati: NEĆU BITI LUDA KAO ONA I BITI NEVINA DO PRVE BRAČNE NOĆI!

Published

on

Moja majka je rođena 1935. godine i odrasla je na selu. Moja baka je cijeli život pričala i savjetovala moju majku da u brak uđe nevina. Kada je moj otac zaprosio moju majku, ona je već prešla tridesetu i bila je još uvijek nevina.

Poslije vjenčanja, ispostavilo se da je tata onaj tip čovjeka kojeg ne zanima ništa osim televizije i ispijanja piva. Na primjer, mama traži od njega da zakači zavjesu, on klimne glavom i zavjesu nikad ne zakači, tako da ona, sa stomakom do zuba, kači zavjese, kreči zidove, pomjera namještaj….

Ili, mama zamoli tatu da me izvede u park dok ona pospremi kuću i uspava mog malog brata. Tata me izvede i vrati me nakon osam sati umornu, gladnu, pokislu i smrznutu. Mami nikad više nije palo na pamet da ga pita da me izvede negdje.

Jendom se tako mama zadržala na poslu i zamolila je tatu da nas pokupi iz vrtića. On je zaboravio. Tada nije bili telefona i vaspitačica nas je vukla preko pola grada, a kada je pozvonila na naša vrata i kada je tata otvorio sa pivom u ruci, “osula je paljbu na njega”. Čak i prijetnja da će sve prijaviti socijalnoj službi, tatu nije uznemirila.

Znalo se: kad dođe sa posla, tata bi uzeo pivo i sjeo ispred tv. Zaspao bi nakon ručka i mi smo morali da budemo stvarno tihi. On je spavao skoro do dnevnika. Vikendom smo išli na prstima kako ga ne bismo probudili dok je on znao da spava do podne. Platu je trošio na neke svoje potrebe, dok je majka vodila računa o svim troškovima domaćinstva.

Kada se moja majka žalila mojoj baki, ona bi joj govorila:

“Ćuti, muž ti je. Tvoje je da ga paziš i da čuvaš brak.”

Majka je trpila. Kuhala, prala, peglala, radila u fabrici, vodila računa o nama i to sama, kao da njega nema. Pred svima je glumila da živi u savršenom braku, da je on savršen muž. A onda, kao grom iz vedra neba, on, moj otac, našao je “pravu ljubav”. Bez razmišljanja je otišao da živi sa njom. Ostavio nas je i ne osvrnuvši se.

Ta nova žena, njegova velika ljubav, tolerisala ga je tačno 7 mjeseci, a onda se on vratio u naš stan.

Majka je tada prvi put povisila glas i rekla: “Čini mi se da sam te vukla cijeli život. Kao da sam imala troje djece, a ne dvoje. Kada si otišao, shvatila sam da mi je lakše bez tebe!”

Nikad se nisu razveli, ali tata nije više živio sa nama. Njegov novi stan je bio zapušten, kao i sam tata. Mnogo je pio, pušio, živio je sam, kao propalica. Majka je i dalje kuću držala na sebi, vodila računa o nama i njemu tu i tamo doturala hranu i novac.

Kada sam odrasla počela je da mi priča kako treba nevinost da sačuvam za brak i da se udam za čestitog čovjeka. Nikad je nisam poslušala! (Naj portal/ Foto: Shutterstock)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending