Šaban je umro 8. juna: S Golog otoka među deset najboljih bluz pjevača svijeta

Na današnji dan 8. juna 2008. preminuo je Šaban Bajramović.

Za svog života, dosegnuo je nevjerovatne životne izazove. Od bijede do zvijezda, a onda, opet do finansijskog kraha. Trošio brže nego li je zarađivao. Nije volio ograničenja, tajminge, pravila… Živio kako mu se prohtjelo u datom momentu.

Ciganska četvrt

Kralj romske muzike. Vrhunski pjevač, pjesnik, glumac, muzički autor. Čuvar, izvorne romske kulture. Njegov vrhunski vokal i pjesme ostavile su dubok trag, na svjetskom nivou. Naročito numera, “Đelem, đelem” koja je od 1971. godine prihvaćena kao romska himna.

Teško oboljeli, Šaban Bajramović, nije se mogao izboriti sa, srčanim udarom.

Šaban Bajramović bio je crni dijamant veličanstvenog glasa koji je sugestivnim i slobodnim vokalom izvodio bluz da su mu se i crnci divili. Nije bilo čudno kada se pojavio u magazinu „Time“ na listi deset najvećih bluz pjevača. Stvarao pjesme, njih 700. Kralj ciganskih evergrina i muzike.

Bio rasterećen narodnim, rasnim doživljajima cigana kao uvrede. Kazao je da je u njegovom narodu raskošna kultura a da je dokaz on sam. Dok bi pjevao tjerao bi suze na oči slušateljima. To je plač od ljepote i milozvučnog tona. A on sam nikad „uzdignut“. Sva ta personalna jednostavnost i muzička jedinstvenost provlačila se kroz mehane, birtije, alkohol i hazard. Magičnim glasom sve do životne krajnosti.

Šaban Bajramović je rođen u Nišu 1936. godine. Mnogi bi kazali da njegova biografija nije imala slijed kako je ispisana kojekuda i kako je on prepričavao. Njegova porodica uz oca Mahmuta, čistača cipela i majku Zuefu radnicu u Fabrici duhana, brojala je još sedmero djece. Svi živjeli u kućerku niške ciganske četvrti. Ma(h)le, kako su je nazivali. Teško su živjeli u siromaštvu.

Dječija paraliza

On je radio fizičke poslove kada mu se ukazala prilika. A nije mu bilo strano ni prosjačenje, sve za puki dinar. U ranom djetinjstvu obolio je od dječije paralize. Liječio se po bolnicama, ali stao na noge. Strasno je volio fudbal i ganjanje krpenjače. On tvrdi da je završio četiri razreda škole, a drugi vele da je naobrazbu stekao u zatvoru na Golom otoku sa 19 godina. Tu je nadogradio svoje obrazovanje ali i muzički talenat. U zatvoru je oformio orkestar gdje su se svirale i pjevale pjesme Luisa Armstronga, Sinatre…

Po povratku iz zarobljeništva pjevao je po kafanama na Ibarskoj magistrali. Pjevao sve, slovensku, makedonsku, bosansku muziku kao i džez, soul, bluz. Sve tumačio glasom kome se vjerovalo. Postavio pjevačke standarde u kafanama. Ugledni slovenački producent tog doba Jure Robežnik ga je pozvao u Sloveniju gdje je snimio prve singlove i svoju sjajnu LP ploču „Đelem, đelem“. Uz nju još tri albuma.

Doživljava veliku popularnost kada oformljava grupu „Crne mambe“ sa kojim dolazi i veliki hit „Geljam dade“ od koje je urađena pjesma „Prokleta je Amerika“. U drugoj polovini 70-tih pravi i kompozicije „Hanuma“, „Laži, laži“, „Rovena“, „Opa, cupa“… Pored mnogobrojnih nastupa diljem Evrope i svijeta Šaban ne zapostavlja ljubav prema kafani. Kafana je bila njegov život, a sa njom i kocka, čašica i muzika.

Otežan hod

U medijima je gostovao samo kad je bio prisiljen nekim razlogom. To je za njega predstavljalo suvišan zamor. Njegovih 20 albuma iznjedrilo je veliki broj bezvremenskih hitova u kome se očitavala njegova boja, stil, tehnika, izraz uopšte. Sve to je mnogim pjevačima Romima bila inspiracija jer on je postavio smjernice kako bi shvatili svoj identitet pa onda uplovili unutar elitnog predstavljanja.

Šaban je od prvog albuma predstavljao svoj autorski rad od pjesama „Merima“, „Nataša“ preko „Kamerav“ pjesama za dušu i merak, pjesama za igru i veselje, pa sve do albuma „Romano raj“. A uporedo pjevao sve što bi se od njega zatražilo. Nije se zamarao činjenicom da je bolji od ostalih.

S početka devedesetih zdravlje ga nije naročito služilo. Otežan hod i dijabetes su ga onemogućavali u intenzivnom radu. S vremena na vrijeme bi se oglasio na sceni tek da bi nešto zaradio. Do kraja devedesetih radio je sa „Crnim mambama“ a onda se upustio u saradnju sa „Mostar sevdah reunionom“. Realizovali su dva CD-a na kojima se odmakao od standardnog romskog izraza. Tako je, recimo, pjesmu „Pitao sam malog puža“ ispjevao u sevdalinskom stilu. Bluz u sevdah maniru i u pjesmi „Hanuma“ koja je do tada bila birtijsko ciganski evergrin. Nekim kritičarima je sve bilo savršeno osim velikog prisustva zvuka harmonike.

Sa grupom „Cubisimo“ realizirao je album „Amigos“ potom sa JV 2005. godine četiri CD-a i kompilacije. Našle su se tu i nove numere. Njegov muzički izraz bio usavršen do besprijekornoati. To se moglo prepoznati na njegovom zadnjem albumu „Ciganski raj“. Iscrpljen bolešću sa već ugrađenom srčanom premosticom preživljava i moždani udar. Bolestan 2007. ipak posjećuje džez festival u Nišu. Netom dobiva srčani napada i biva prebačen na kardiologiju niške bolnice gdje je nakon nekoliko dana preminuo.

Put u legendu

Pokopan je u Aleji zaslužnih na Novom niškom groblju praćen zvucima truba koje su izvodile melodiju „Đelem, đelem“. Njegovoj dženazi prisustvovali su Boris Tadić, Rasim Ljajić, ciganski lideri svih bivših prostora, beogradski muftija, režiser Goran Paskaljević, kolege Željko Samardžić, Boban Zdravković, Dragoslav Mihajlović Kanarinac, Dobrivoje Topalović, Galija, Kerber…

Ispraćen je na put u legendu, umjetnik koga je trebalo znati slušati. Slušati Bajramovića koji je nepogriješivo i čisto pjevao pjesme vrhunskih, svjetskih pjevača a koga su „ubile“ svadbarske i kafanske svirke. Strast za kockom i alkoholom su ga nasukale na muku sa neimaštinom, bolešću i tugom da ga niko nikad nije pozvao ni posjetio. Otišao je tiho pjevač koga niko ne može zamijeniti jer on je bio muzika koja teče iz njegovog grla kao potok, ali onako kako on hoće.

Titula kralja

Šaban Bajramović je gostovao kod Indire Gandi i Džavaharlaha Nehrua koji su mu poslije njegovog nastupa dali titulu kralja romske muzike a pjesmu „Đelem, đelem“ himnu Roma cijelog svijeta.

Goli otok

Nakon dezertiranja iz JNA zbog ljubavnih muka za lijepom Lenkom Šaban je osuđen na tri godine zatvora ali nakon njegovog komentara da ga oni ne mogu osuditi koliko on može odležati dodali su mu još dvije godine Golog otoka.

Krađa konja

Na zadnjoj klapi snimanja spota „Beli konj“ (Parno gras) gdje je trebao u kožnoj jakni odjahati na bijelom konju u izmaglicu Šaban je to bukvalno uradio da ga niko nije mogao pronaći. Krađa konja koštala ga je dužeg odsustva sa TV ekrana što njemu nije teško palo.

Gipsana statua

Gipsana statua Šabana Bajramovića u konjskoj zaprezi smještena je u niškom „Nisville jazz“ muzeja niške tvrđave a u prostoru hamama.

Jasna Durić (Naj portal)