Pratite nas

Sudbine

SA STAROG MOSTA U SMRT: Svi tragični skokovi u Mostaru

Published

on

Malezijac, koji je izgubio život nakon skoka sa Starog mosta u Mostaru, nažalost nije jedina osoba koja je stradala tragično. Skoro da nema godine, a da nismo svjedoci bar jedne tragedije. Uglavnom su to nesretni slučajevi, mada je bilo i samoubistava.

Najčešće osobe za koje su minulih godina bili kobni skokovi sa Starog mosta bili su stranci koji su Mostar dolazili posjetiti turistički, iz znatiželje. Donosimo vam priče o nekim od tragičnih skokova sa Starog mosta.

Prijatelji ga snimali kako skače u smrt

Godine 2010. mladi Australac nestao je nakon skoka s mostarskog Starog mosta u nabujalu Neretvu. Dylan Kane Etherington (22) oko podneva je skočio sa sjeverne, za skakanje pogrešne strane i u rijeku pao na leđa, kažu svjedoci. Nakon skoka mladiću je u samo jednom trenutku izvirila glava iz vode, nakon čega mu je nestao svaki trag. Sve se zbilo izuzetno brzo i niko od prisutnih nije mogao spriječiti mladića u njegovoj namjeri.

Kobni avanturizam 22-godišnjeg Britanca
Iste godine skok sa Starog mosta koštao je života 22-godišnjeg Britanca Dylana Cane Etheringtona. Zanimljivo je da se Eterington na skok odlučio u zimskom periodu kada je rijeka Neretva mnogo opasnija i hladnija, pa je time i potraga za njim trajala dosta duže nego u ostalim slučajevima.

Osim toga, on je iz avanturističkih pobuda skočio sa sjeverne strane mosta, dok je njegov uzbuđeni prijatelj telefonom snimao skok.

Smrt fotoreportera Vlade Barbatića
Prvi kobni skok u posljednjih 15 godina ipak je izveo građanin Ljubuškog. Nekadašnji fotoreporter mostarskog ‘Dnevnog lista’ Vlado Barbarić u septembru 2005. skočio je u sitnim satima nakon rođendanskog tuluma u jednom od obližnjih mostarskih barova.

On je preko mosta prešao u društvu kolega i prijatelja sa kojima je kobne večeri slavio i pritom konzumirao alkohol. Njegove opaske da će uskoro skočiti sa Starog mosta prijatelji nisu shvaćali ozbiljno, da bi po povratku Barbarić došao do mjesta sa kojeg se skače, te iznenadno, na zaprepaštenje prisutnih poletio ka rijeci. Tijelo je pronađeno dan kasnije nizvodno u blizini Lučkog mosta.

Čeh htio da se dokaže pred prijateljem
U julu 2012. u smrt sa Starog mosta skočio je i Čeh iz Brna Svatopluk Mrazek. On se kobne večeri oko 21 sat popeo na most zajedno sa prijateljem koji je skočio nekoliko minuta prije njega, te potom iz Neretve izašao živ i zdrav.

Za njim je krenuo i nesretni Mrazek, koji je nezgodno upao u rijeku uslijed čega je njegovo tijelo ostalo nepomično odmah po udaru o vodu.

Samoubistva
Godine 2013. na lokalitetu Čekrk, na obali Neretve južno od Mostara, pronađeno je tijelo muškarca koji je u noći skočio sa Starog mosta. U policiji su kazali da je muškarac rođen 1945. godine u Mostaru, gdje je i bio nastanjen. Te godine je to bilo drugo samoubistvo skokom sa Starog mosta. Krajem decembra sa mosta je skočio F. M. (75) iz Sarajeva, čije tijelo, ni nakon višednevne potrage, nije pronađeno.

Mevludin Halilović svoj je skok platio glavom

Godine 2016. sa Starog mosta skočio je 25-godišnji Mevludin Ibrahimović iz Zenice, koji je živio u Austriji. Lakomisleni mladić odvažnost, hrabrost, naivnost i neznanje platio je glavom. Svjedoci kobnog skoka ispričali su da je on prilikom skoka, u Neretvu upao na leđa, što je vjerovatno dovelo do velikih lomova unutar tijela, te na kkraju nažalost i do utapanja”.

Od ljudi koji su bili na Starom mostu u trenutku skoka doznaje se kako se mladić raspitivao kod članova Kluba skakača u vodu Mostar, treba li platiti skok sa Starog mosta. Rečeno mu je kako mora proći obuku, koja se inače izvodi na pečini Duradžik.

Mladić očito nije poslušao, jer se nakon toga skinuo i skočio. Kada su ljudi viknuli da je skočio, za njim je htio skočiti jedan skakač. Mladićeve sestre i supruga snimile su Mevludinov skok.

Neki skakači su spašeni u zadnji čas


Za neke od znatiželjnika koji su se odvažili skočiti sa Starog mosta skok nije bio smrtonosan, ali jeste donio trajne posljedice i povrede od kojih su kasnije za neko vrijeme ostajali životno ugroženi.

Želja mladog Amerikanca Andrewa Socniaka da skoči sa Starog mosta zamalo je u julu 2014. završila kobno. Zbog nedovoljne koncentracije, Amerikanac nije izveo skok kako treba pa je prilikom udara u vodu nakratko izgubio svijest i pamćenje.

Spasili su ga Mostarci Admir Delić Guma i Ali Hamza Duraković, koji je čamcem vozio turist.

“Kad je skočio, poletio je naprijed i udario trbuhom u vodu, pa je izdahnuo i odmah potonuo. Tražili smo ga čamcem, ali Neretva ga je odvezla nekoliko stotina metara i tik ispred Lučkog mosta vidjeli smo njegovu ruku i traku na nozi koja je fluorescentna. “Obojica smo ga uspjeli izvući iz vode i zbog toga što je bio bez svijesti i progutao vodu morali smo ga reanimirati”, rekao je Duraković.

Dva mjeseca nakon što je skakač Admir Delić spasio američkog državljanina, teške tjelesne ozljede nakon skoka sa Starog mosta zadobio je i Ben Waley (1989.) iz Australije. On je nekoliko sati nakon skoka na Kliniku urgentne medicine Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu primljen sa frakturom lumbalne kičme.

Nesretni Malezijac
Najsvježiji slučaj skoka u smrt sa 25 metara visokog Staog mosta jke smrt državljanina Malezije, koji je skočio u utorak u večernjim satima. Na društvenim mrežama pojavio se video klip skoka Malezijca sa Starog mosta nakon kojeg nikada nije isplivao. Kao što se može vidjeti, muškarac se pripremao na skok, ali nije imao namjeru izvršiti suicid. Snimak su zabilježili čitatelji našeg portala koji su se slučajno zadesili na navedenoj lokaciji u trenutku kada je Malezijac htio skočiti.

“Skok sa Starog mosta, posebno skok na glavu, opasan je i za profesionalce, a za amatera je to potpuno ludilo i pokušaj samoubistva. Uvijek je, naravno, bilo onih koji dođu i probaju skočiti, teško je to zabraniti, ali je ogroman rizik za sve one koji nemaju iskustvo skokova na našim skakaonicama”, rekao je svojevremeno Emir Balić, legenda skokova sa Starog mosta i trinaesterostruki šampion u skokovima na glavu.

Od sudbine se ne može pobjeći ali iz mostarskog KLuba skakača upozoravaju da bi kraj “Starog” trbao neko dežurati 24 sata. Oni to sami ne mogu organizirati.

“Ako je potrebna takva osoba, onda bi je vjerovatno trebao platiti Grad, a tu ponovo dolazimo do Gradskog vijeća i politike”, dodao kazali su iz mostarskog Kluba.

“Usudit ću se reći da osobe koje dolaze na Stari most bez respekta i prema mostu, ali i prema plemenitoj vještini skakanja, do skakaonice idu bez potrebnog respekta, a što na koncu nažalost ponekad rezultira tragedijama. Mi Stari most prije svega poštujemo, pa tek onda beskrajno volimo”, izjavio je predsjednik Kluba skakača Semir Drljević Lovac. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending