Da nema ciljeva koji se ne mogu ostvariti i želja koje se ne mogu ispuniti, ukoliko se potrudite i date sve od sebe, najbolje pokazuje mladi pravnik iz Niša, Stefan Stefanović (28) .
Stefanu su, zbog tumora oba oka amputirana kada je imao samo dvije godine, tako da nije upamtio šta znači vidjeti, ali mu to nije bila prepreka da završi Pravni fakultet i to sa prosjekom 9,76.
Prethodno je sa svim peticama završio gimnaziju “Svetozar Marković” u Nišu, putujući svakodnevno od rodnog sela Šarlinca do škole 40 kilometara.
Kao diplomirani pravnik dobio je prije pet godina posao u Kancelariji za mlade u Nišu, a uz posao završava doktorske studije. Ovaj izuzetan mladić govori nekoliko stranih jezika, aktivan je i u sportu, posebno u golbalu.
Završio fakultet sa 9, 76 i govori nekoliko jezika
Ovaj izuzetan mladić objašnjava kako ima puno posla i u Kancelariji za mlade, ali dosta vremena izdvaja i za doktorske studije i treninge golbala. Međutim, ništa od toga mu ne pada teško, već uživa kada ima ispunjen dan.
„Čovjek se osjeća korisno kada uradi nešto što je lijepo i što daje rezultate. To vas onda gura naprijed i daje vam snagu da budete uspješniji i bolji, da ono što pogriješite ove godine, ispravite naredne – rekao je on.
Na pitanje kako je uspio da da postigne tako dobre rezultate u školi, na fakultetu i na poslu, i da se već godinama uporedo bavi najrazličitijim aktivnostima, Stefan kaže da je po njegovom mišljenju ključno to što je imao “dobru bazu i dobar temelj” u porodici u kojoj je odrastao.
„Kada usvojite neke vrijednosti u djetinjstvu, nekako vas one obilježavaju cijeli život. Mislim da sam imao sreću što sam vaspitavan na jedan način koji je van svih primjera koji se sada mogu da pronađu na sajtovima i u udžbenicima. Moji roditelji su me vaspitavali onako kako su oni mislili da treba. Mislim da je tu ključ današnjih problema koje mi imamo kao društvo i to treba ispraviti – priča Stevanović.
Prema njegovim riječima, kada na pravi način usmjerimo djecu, čak i roditelje, onda dobijamo rezultat koji je dobar i pozitivan i o kome treba da se čuje.
„Na žalost, danas slušamo mnoge loše priče iz svih životnih sfera. Rijetko kad je senzacionalno nešto što je dobro. To izazove reakcije kao: “To je super”, ali senzaciju izazivaju loše priče i to je nešto što je toksično i što bi trebalo da mijenjamo.
Potrebno je da istaknemo ono što je lijepo, neke vrijedne ljude koji postižu dobre rezultate, ne samo ljude koji prave probleme. Oni ne zaslužuju prostor u medijima i na društvenim mrežama, a čini mi se da ga imaju sve više – kategoričan je Stevanović. (Naj portal)
