Sudbine

Rijad Rajkić kreće djedovim i očevim stopama: UMJESTO DA LJUDIMA VADI ZUBE, IZABRAO DA VADI MED IZ KOŠNICA

Published

1 godina

14/09/2023

Pčelarstvo je poput tkanja vlastite priče sa nitima prirode koje zahtijeva puno strpljenja i mnogo znanja. Kao umjetnik koji stvara svoje remek-djelo, pčelar se posvećuje svakoj košnici sa izuzetnom pažnjom i brigom, te iako svjestan da rezultati često ovise od same prirode, spreman je uložiti mnogo truda i rada da njegova umjetnost postane uspješan posao.

No, sve to ne bi bilo moguće bez ljubavi prema pčelama, koja se nerijetko prenosi sa generacije na generaciju pretvarajući pčelarstvo u porodični posao. Takav je primjer Rijadova porodica Rajkić, koja se pčelarstvom, proizvodnjom meda i proizvoda od meda bavi od kraja 80-tih godina prošlog vijeka.

Začetnik porodične poslovne priče bio je Rijadov djed. Njegova strast, znanje i vještine preneseni su na Safeta i Enisu Rajkić, Rijadove roditelje. Zahvaljujući njima posao se tokom godina proširio i opstao, a danas je poznat kao obrtnička djelatnost “Enisa”, čija ponuda, osim meda, uključuje razne čajeve i proizvode od ljekovitog bilja.

Ovi proizvodi se već godinama mogu pronaći na Zelenoj pijaci BTC Merkur, na kojoj pored širokog asortimana povrća i voća se nalazi i pijačni sto Rijadove porodice.

Tokom odrastanja Rijad nije pokazivao poseban interes za porodični posao. Nakon što je završio srednju zubotehničku školu započeo je karijeru kao zubni tehničar. No, kako to ponekad biva, neočekivani događaji promjene nečiji životni put. Upravo to se desilo Rijadu kada je zbog globalne pandemije uzrokovane korona virusom prestao raditi u struci i pridružio se roditeljima.

Ova vrijedna porodica u svom vlasništvu ima 50 košnica pčela koje su najčešće na ispaši u istočnoj Bosni, dok bilje koje se koristi za čajeve i proizvodnju tinktura uglavnom beru u Hercegovini. Vrcanje meda, za koje Rijad otkriva da mu je najslađi i najdraži dio posla, obavljaju sami. Med nakon kontrole nadležnih institucija prodaju na BTC Merkur, jednoj od najposjećenijih pijaca u Sarajevu.

Dok slaže svježe vrcane tegle meda sa saćem na pijačni sto, Rijad se prisjeća svojih početaka. Sa osmijehom na licu priznaje kako je prije tri godine, kada je počeo raditi sa roditeljima, bio jako povučen i da je sa zebnjom odgovarao na upite kupaca.

Međutim, vremenom njegove vještine komunikacije i samopouzdanje su se značajno unaprijedili, najprije zahvaljujući učenju i unaprjeđenju znanja o proizvodima koje prodaje, tako da sada redovne mušterije imaju potpuno povjerenje u ovog vrijednog i entuzijastičnog trgovca.

Pčele i med su moja ljubav. Moram priznati da bilje ne poznajem dobro i ne bih mogao ići u berbu sam, ali zato jako dobro znam za šta se koristi koji čaj i tinktura.” govori Rijad.

I dok je ljubav prema pčelama naslijedio od oca, znanje o čajevima i proizvodima od ljekovitog bilja, njihovoj upotrebi i namjeni, Rijad je naučio od svoje majke Enise, koja se prethodne tri decenije posvetila ovom poslu i postala vrsni znalac pripreme tinktura.

O planovima za budućnost Rijad ne otkriva mnogo, ali je otkrio kako ozbiljno razmišlja o online prodaji, ali i širenju vlastitog znanja o pčelarstvu i ljekovitom bilju.

Rijad i njegova porodica na najbolji način pokazuju kako je pčelarstvo više od posla. To je način života koji podrazumijeva posvećenost, puno rada i ljubav prema prirodi, ali i koji pruža najslađu nagradu – ukusni i zdravi med koji je svima nama hrana i lijek. (Naj portal)

http://

Sljedeća vijest

Šta da radim: MAJKA MI BRANI DA IDEM NA LJETOVANJE

Predhodna vijest

Moj tata je moj svijet: ROĐEN BEZ UDOVA, SAM JE ODGAJAO DVIJE KĆERKE JER IH JE MAJKA NAPUSTILA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)