Pratite nas

Sudbine

Radiša Jovanović u kuću doveo i švalerku: SAD ŽIVIM SA DVIJE ŽENE, KOMŠIJE NAS OLAJAVAJU, A POP NAM ZAOBILAZI KUĆU (Video)

Published

on

Mještani sela Trudelj koje se nalazi između Gornjeg Milanovca i Aranđelovca u Srbiji za sva vremena će pričati o Radiši Jovanoviću i njegove dvije supruge, s kojima već 15 godina živi u istoj kući. Ima svoj harem. Njih dvije – prva Stojanka i druga Ana, izrodile su mu šestoro djece – tri sina i tri kćerke.

Čitav komšiluk krstio se u čudu kada se u selu saznalo da Radiša, koji je u tom trenutku bio oženjen već dvadesetak godina, u kući ima još jednu ženu i da ona prva protiv toga nema ama baš ništa.

Pop mu kuću zaobilazi, rodbina neće za njega ni da čuje, a komšije njima ispiraju usta. Ipak, Radiša i njegove dvije žene ne mare za to šta misli čaršija, već složno žive pod istim krovom, a što je najbolje njih dvije se sjajno slažu i dijele sve poslove. Jedino mu muškarci čestitaju u nevjerici jer mnogi od njih nisu kadri da se izbore ni sa jednom jedinom a kamoli sa dvije.

S prvom Stojankom, Radiša je tada živio već 20 godina i s njom ima tri sina i kćerku, a druga žena Ana došla je prije nešto više od deset godina i podarila mu dvije djevojčice. Iako su ovakav način života žestoko osuđivali rodbina, prijatelji i dio mještana, a sveštenici ga zaobilazili, Radiša Jovanović kaže da ne haje mnogo za to.

Prema Radišinom priznanju, pravi junak priče je njegova prva žena Stojanka. Saznavši da je Ana trudna s njenim mužem, te da zbog toga ima problema u porodici, ona je predložila da Amna dođe u njihovu kuću, jer su Anu njeni izbacili iz doma.

“Stojanka je toliko dobra žena i ona je nosilac svega. Jedina me ona razumjela, čak se moja majka dugo vremena nije slagala sa ovim i gledala je na to površno, kao što je gledala većina naroda – rekao je Radiša koji je tada, prije otprilike tri godine, prvi put izašao u javnost priznavši da pod istim krovom istovremeno živi sa dvije žene.

“Ja sam najbogatiji čovjek na svijetu, imam čak dvije ljepše polovine i šestoro djece, pa ima li išta ljepše?! Imam šest sokolova i ponosan sam na to. Znam da mnogi misle da nisam normalan, ali mi gledamo svoja posla. Šta će ko da kaže, to nas ne zanima, vodimo svoj život i baš nam je lijepo! Ne obaziremo se na seoske priče, znamo da smo već godinama u centru pažnje i da se i dalje mnogi čude kako živimo. Ali to je naša stvar. Ja sam u kući opozicija, a žene su vlast – rekao je tada Radiša.

Druga žena Ana kaže da joj nije bilo svejedno kada je prvi put trudna dolazila u Jovanovićevu kuću.

“Nije mi bilo lako, tog dana sam se posvađala sa svojim roditeljima i došla ovdje sa namjerom da ne ostanem, ali ispalo je tako… Mislim da je Stojanka dobra žena. Ona kuha, dok sam ja sa stokom. Sve radimo zajedno – rekla je tada Ana u emisiji Nećete vjerovati.

“Nije ona meni kriva što sam ja ostala trudna sa njim, ali ona je dobar čovjek – kazala je Ana za Stojanku, prvu domaćicu kuće. Ali ni Stojanki bilo lako kad je muž doveo trudnu ženu.
“Nije mi bilo prijatno, ali dječiji život je najvažniji – ispričala je Stojanka javno na televiziji.

Kućne poslove su podijelile i uglavnom Stojanka kuha i sprema hranu, dok Ana hrani stoku. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending