Zanimljivosti

Prvi feljton o slavnoj Breni iz 1982. godine: GRUDI NISU MOJ IMIDŽ

Published

7 mjeseci

16/02/2024

Mnogi se pitaju da li je zaista Fahreta Jahić ili Lepa Brena – ljepotica!? Da li dugonoga plavuša svojim izgledom kod većine muškaraca izaziva „vrtoglavicu“…Jeste da je Brena zgodna žena! Tačno je da nema muškarca, a da se za njom ne okrene… I zato će mnogi nakon razgovora sa Brenom,poput Marije Bakse o Fahreti Jahić reći:

„Lijepa djevojka. Ima kvalitete prave pjevačice. Zaista bih željela da uspije, da se održi u šou biznisu. Ja mislim da osim provokativnog izgleda ima i provokativan glas. Malo promukao, to je seksi“.

Glas i tijelo

„Znam da se sada o meni svašta priča. Ja o sebi i svom ponašanju nema šta da krijem. Ali ja nisam laka ženska. Moj imidž nisu grudi. Mislim da je moje društvo naviklo na moje ponašanje. Ja svoj izgled ne mogu a i ne želim da sakrijem, ponosna sam na svoje tijelo i svoj glas – reći će Brena.

Lepa Brena obavlja svoj posao onako kako to najbolje zna. Uvijek se drži deviza. „Ako u životu nešto ne rizikuješ, ništa ne možeš ni da postigneš“. A njen prvi rizik bio je vezan za Brčko. U ovom gradu dobila je i nadimak Brena. Dao joj ga je nastavnik fizičkog vaspitanja. Prvi javni nastup imala je u osamnaestoj kada je počela pjevati na igrankama.

Pjevala sam pjesme ABBE, Tine Tarner, grupe „Boni M“. Narodnjake sam počela pjevati u Bačkoj Palanci, a nastavila sam raditi, to je dugo trajalo, u novosadskom hotelu „Park“. Mislim da sam u Novom Sadu postala ovo što jesam…

Ne krije da je samostalno, želeći da radi ovaj posao otišla od kuće. Da je njen najveći grijeh – ansabbl „Slatki greh“ koji je prati. Priznaje da posao na estradi ima gorak ukus. Da se u njemu održavaju samo najhrabriji. O zaradama ne želi da govori. O njima pričaju drugi. Ipak…

„Čovjek što više jede, više se širi. To je slučaj i sa novcem. Koliko košta jedna noć pjevanja?. Pa to je relativno. U pravoj kafani, zašto da krijem da i tamo pjevam, dobra pjevačica može za jednu noć da zaradi da čitav mjesec više ne pjeva. Uostalom ovo je moje mišljenje. I najpopularniji pjevači svijeta pjevaju u kafanama. Samo što se to tamo u svijetu, ne zove kafana…“

Breni su preko noći mnogi počeli pisati iz svih krajeva. Svi je traže. Ima i bračnih ponuda. Ona to za sada vješto odbija. O sebi misli da nije lijepa. Da ima velike ruke i velika stopala. Kaže:

„Trebalo bi da imam malo veća usta pa da budem seksipilnija“.

Njeno lice je okruglo. Nema dugih trepavica, niti gustih obrva…

Nije stidljiva

„Onaj što traži nečije mane, taj je pogriješio što uopšte živi“ – kaže Brena i dodaje:

„Sva je sreća pa ja imam i nekih drugih, ljepših osobina. Svoje tijelo, izuzev ljekaru ne pokazujem. Golišavost, onako kompletna, me ne privlači. Volim kad se dosta toga pokaže, ali ne sve“.

Za Brenu raditi ovaj posao je promašaj ako publika ne reaguje. Ako samo aplaudira, a istovrmeno se ne divi onom ko je na sceni – to nije dobro. Brena nije stidljiva na sceni. Ona ,kako kaže nikada u životu nije imala tremu. Nju ne uzbuđuje razbijanje čaša, flaša, tanjira, pijani gosti…Sve ovo kod nje izaziva našu, balkansku atmosferu. Čak bi voljela da pjeva cijelu noć i dan, u kafani u kojoj će se sve razbiti, popiti i pojesti.

Brena i „Slatki greh“ više nemaju slobodnog vremena. ovih dana kreću na turneju po Sloveniji. A željeli su da se malo odmore. Da do 1. jula sviraju na Petrocaradinskoj tvrđavi. Međutim „fudbalski mundijal“ im je pokvario planove. Zato će krenuti u Sloveniju. Na ovom putu dok ne dođe vrijeme za gostovanje u Njemačkoj, moguće je da zapjevaju i zasviraju na nekom privatnom slavlju. I to radi Brena i „Slatki greh“.

„Narod je uvijek volio ljude koji su pomalo bezobrazni, koji malo pređu granice normalnog i onog što se smatra uobičajenim – rekao je Jovan Ristić kada su ga pitali o Lepoj Breni i „Slatkom grehu“.

„Brena je prešla tu granicu i mislim da je zato postigla tu naglu popularnost. Stvar je samo osjećanja do koje granice ići i provocirati publiku. Ako Breno, samo naprijed! (Naj portal)

Slijedeći nastavak pročitajte OVDJE:

Tagovi:feljton Lepa Brena

Sljedeća vijest

Mis Dalmacije o priči da su njen muž i Petar Grašo bili ljubavnici

Predhodna vijest

Jedva izvukli živu glavu: IZVUKAO JE PIŠTOLJ, A VERA MATOVIĆ SE UKOČILA OD STRAHA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.