Ovo je drugi nastavak feljtona o uspješnoj karijeri slavne Hanke Paldum, autora novinara Ekrema Milića, koji je objavljen u sarajevskom AS-u 1983 godine. Hanka je već tada bila magnet za publiku broj jedan.

Rijetki su trenuci kada je porodica Paldum – Brkić na okupu. Iako su rijetki, oni su najdraži. Kćerka Minela je u centru pažnje. Jedinica je, pa se Hanka i Muradif naprosto otimaju za njom. Dok traju porodična sreća i zanos, igra i zabava je neizbježna. Kasetofon je stalno uključen. Uz “mrtvu” muziku začuje se i uživo pjesma. Zapjeva Hanka. Kao da provjerava formu. Pridruži se i Minela. Uz muziiku sa majčinih kaseta nizostavna je i igra.

“Majkina plesačica i pjevačica – uzvikuje oduševljeno Hanka. Zaigrati će majka uz tvoju pjesmu i pjevati sa tobom..
Ne pada iver daleko od klade, primjetismo.

“U pravu ste. I otac i majka su znali zapjevati… Ali kakve veze, kada su meni branili. Bacivši pogled prema Vratniku, gdje je odrastala, pomalo sjetno priča o njenoj ljubavi prema pjesmi i protivljenju roditelja. A da su znali…?!

Ne! Njeni roditelji nisu znali, nisu ni htjeli da Hanka bude pjevačica. A bili su svjesni da njihova kćerka zna zapjevati. Koliko ih je puta znala oduševiti na sijelima i porodičnim veseljima. Otac Mujo bi zasvirao uz tamburu, a Hanka zapjevala.

Mujo Paldum volio je pjesmu. Ponekad bi i zapjevao na sijelima. Bio je majstor za tambure. Jednu, najbolju napravio je za sebe. Na sijelima kada bi počeo da “veze” bećarac svi su u njega gledali i slušali ga.

“Petica” iz pjevanja

Roditelji su primijetili da Hanka uživa slušajući nuziku sa radio aparata. Ipak, pravili su se nevješti.
“Neka je, dijete vesele prirode – govorili su. Ali im je srce raslo, kada bi čuli Hanku kako pjeva.

“Samo iz pjevanja ima peticu. Što nije tako i iz drugih predmeta – korio bi otac svoju Hanku, kada bi se vratio sa roditeljskog sastanka.

U trećem razredu osnovne škole Hanka je prvi put javno nastupila. Povodom dana škole na priredbi u bioskopskoj sali pjevala je pred đacima, nastavnicima i roditeljima. Sićušna djevojčica, odjevena u ,za nju još preveliku narodnu nošnju, pjesmom i glasom oduševila je prisutne. Dugo je trajao aplauz, djetetu što pjeva kao velika pjevačica.

Kao da su tada Čajničani znali da će taj njihov aplauz i danas odzvanjati u Hankinim ušima. No ubrzo će Hanka otići iz sredine, gdje su je upoznali kao dobru pjevačicu. Po odluci roditelja porodica Paldum seli se u Sarajevo. Petero djece. Valja ih školovati, dati svakom hljeb u ruke. U Sarajevu se može bolje zaraditi. Tako je razmišljao Mujo Paldum, građevinski radnik.

U ljeto 1962.godine nakon što su prodali kuću sa malo baste u Čajniču doselili su se na Vratnik. Kupili su kućicu “na dvije vode”, tipičnu bosansku građevinu. Nije bila prostrana, ali ni tijesna.

Sijela i komšiluk

U novoj sredini i novoj mahali, teško su se privikavali. Jeste da je lijepo živjeti u Sarajevu i biti Sarajka, ali Hanki je nedostajalo Čajniče. Po prirodi je emotivna i osjetljiva. Dugo joj je trebalo da preboli odlazak iz rodnog kraja. No malo po malo Hanka se navikla.

“Pripitomila” se moja kćer – govorila bi majka Pemba.

Od kuće do škole, od škole do kuće…Na Vratniku vri od mladosti i vedrine, radosti i veselja. Komšiluk je brzo prihvatio Paldumove. Sijelilo bi se uveče i sevdalisalo. Često bi otac zasvirao na tamburu. Ponekad bi zamolio svoju kćer da zapjeva. I kao što je nekada Čajniče, u to vrijeme Vratnik priča o vrsnoj pjevačici Hanki, Mujage Palduma kćeri. Prvi Hankin komšija samouki harmonikaš Sakib nije krio oduševljenje.

“Bičeš ti Hanka veliki pjevač. Uspjećeš…- proricao je sudbinu djevojčurku.

Izgubljena nanula

Ona sva ozarena i sretna što joj “muzičar” kaže da zna pjevati još više pusti glas, zapjeva još toplije. Milina je slušati, od radosti otac je zaplakao.
“Ja se Hanko upisao u KUD – došao je jednog dana mlađi brat Smail. Hajde I ti. Rekli su mi da te pozovem. Dobro ćeš im doći u muzičku sekciju.

“Neće mi dati otac znaš kakav je,

“Ukradi se…

Savjet je prihvaćen. Teško ribu natjerati u vodu. Hanka Paldum odlazi na probu u kulturno umjetničko društvo “Bratstvo” sa Vratnika. Kao sa Smailom ide u šetnju na korzo, kod drugarice i ko zna gdje sve nije lagala da odlazi.

U “Bratstvu” su svi znali kada god bi Hanka došla na probu, da je pobjegla od kuće. Sjedi tako jednog dana u sobi. Rješava domaće zadatke i misli na probu u KUD – u. Otac je zatvorio sobu da uči. Ali džaba. Hanka misli na KUD. Nešto je tjera u Dom kulture. Kroz prozor će, pa šta bude. Važna je proba. Sprema se komad “Rasemin sevdah”. A ona treba da otpjeva “Gorom jezde kićeni svatovi”.

Što naumila to i učinila. Sutradan trebalo je ponovo ići. Generalna je proba. Ne ide joj baš najbolje matematika, pa će kod drugarice da malo vježbaju. Prije toga izbacila je odjeću kroz prozor, obući će se u podrumu. Ali podrum je zaključan. Ništa. Otići će do obližnje bašte.

Tamo će se presvući, preskoči ogradu, na brzu ruku se presvuče. Odjeću sakrije u žbunje. Na probi po običaju brzo je sve obavila, da bi potom krenula kući. Uđe u baštu da uzme kućnu odjeću i nanule. Kada ima šta vidjeti. Ulični psi lutalice našli su finu zabavu. Raznijeli su Hankinu odjeću. Ipak, sve je našla osim nanula. Strah je obuzeo, sve joj je teže disati. Kako će kući?

Ništa snaći će se. Ulazeći u dvorište zaklepeće onom jednom nanulom po kaldrmi samo da bi roditelji čuli , te da ništa ne bi primijetili. Ujutru je majka Pemba samo vidjela da je neko ukrao jednu nanulu.

Slijeddeći nastavak pročitajte OVDJE:

Prvi feljton o Hanki Paldum, nazvan “Život u pjesmi”(3): SUZE ZBOG SILVANE ARMENULIĆ