Sudbine

Provalnik upao u kuću, nana ga istukla pa mu dala da jede: NA KRAJU MI GA JE BILO ŽAO

Published

1 godina

06/08/2023

Stereotip o nani koja ne dozvoljava da “djeca budu gladna” jedna 87-godišnja Amerikanka dovela je do krajnosti kada je nahranila mladića koji joj je provalio u kuću i pokušao da je opljačka. Među najistrajnijim stereotipima društva je žena, najčešće treće životne dobi, koja insistira da ko god uđe u kuću ne smije ostati gladan, posebno mladi.

Međutim, 87-godišnja žena iz Bransvika, gradića u američkoj saveznoj državi Maine, nedavno je dovela taj stereotip do krajnosti tako što je, navodno, savladala tinejdžera koji je provalio u njen dom, a zatim mu dala da nešto gricne kada je rekao da je gladan.

Marjorie Perkins našla se u centru jedne od najnovijih čudnih priča koje su izašle iz sistema krivičnog pravosuđa SAD. Bakica se, oko dva sata poslije ponoći 26. jula, trgla iz sna i vidjela 17-godišnjeg mladića kojeg je nekoliko puta angažovala da joj pokosi travu u dvorištu.

Tinejdžer je stajao iznad nje i rekao:

“Sad ću da te isiječem”, navodi se u izvještaju Bransvik Times Recorda.

„Pomislila sam: “Ako će da me siječe, ja ću da ga šutiram”, ispričala je Marjorie novinarima online izdanja lokalnih novina.

Bivša učiteljica potom je ustala i počela da obuva papuče, ali je provalnik tada počeo da je udara. Perkinsova je donekle izbjegla napad tako što je zgrabila stolicu i koristila je kao štit, a istovremeno je počela da doziva pomoć.

Ipak, kako niko drugi nije bio u kući, zapomaganje je bilo uzaludno. Tinejdžer je bakicu gurnuo i više puta uspio da udari, zadavši joj bar jedan udarac u čelo od čega joj je ostala modrica. U međuvremenu, Marjorie je mladića šutnula i stolicu postavila tako da nije mogao da joj se približi, ispričala je hrabra 87-godišnjakinja novinarima. Napadač se na kraju umorio i uputio se ka kuhinji, prisjeća se Perkinsova.

Tada je shvatila da mladić na sebi nije imao pantalone niti cipele. Složio ih je na gomilicu zajedno sa nožem pored klima-uređaja koji je uklonio kako bi kroz taj otvor ušao u Marjorieinu kuću.

„Moraš da izađeš napolje. Potrebna ti je pomoć, rekla je Perkinsova tada mladom čovjeku.

Kako je Marjorie ispričala lokalnim medijima, mladić joj je uzvratio da je bio strašno gladan i da nije imao šta da jede neko vrijeme.

Baka je provalniku onda pružila teglu putera od kikirikija i medenjake. Dodala je i dvije mandarine i nekoliko pakovanja proteinskog šejka. Tinejdžer je prihvatio hranu i odmah počeo da jede. Dok je njegova pažnja bila usmjerena na to da utoli glad, baka je zgrabila svoj fiksni telefon i pozvala policiju “što je brže mogla”.

Mladić je, ipak, otišao prije dolaska policije. Ušli su mu u trag uz pomoć policijskog psa. Uz optužbe za provalu, prijetnje i napad prebačen je u pritvor u Centar za omladinu. U trenutku kada je uhapšen imao je kod sebe flašu alkohola pa će, budući da je maloljetan, listi optužbi biti dodata i ona za konzumiranje alkohola.

Perkinsova je za Bransvik Times Record rekla da se nada da će dječaku biti pružena sva pomoć koja mu je potrebna da se vrati na pravi put. Baka je dodala da je prije desetak godina, kada je kosio njeno dvorište, bio izuzetno pedantan i radio to odlično.

Objasnila je da fizičku kondiciju u devetoj deceniji održava držeći časove plesa i istakla da je sretna što nije teže povrijeđena tokom provale. Sugrađanima je poručila da provjeravaju da su njihove jedinice za klimatizaciju koje se nalaze na prozoru pravilno obezbijeđene kako provalnici ne bi imali šanse za im uđu u dom. (Naj portal)

Tagovi:baka istaknuto provalnik

Sljedeća vijest

(Ne) sretni kockar: ŽENA MU UKRALA DOBITAK I POBJEGLA S LJUBAVNIKOM

Predhodna vijest

Rivalstvo s muževom majkom: PODMETNULA SVEKRVI TEST ZA TRUDNOĆU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)