Prošlo je 31 godinu od smrti Zaima Imamovića
Na današnji dan 2. februara 1994. godine, preminuo je i otišao u legendu, interpretor narodne muzike, Zaim Imamović.
Autentični sevdah
Kvalitetnom i suptilnom izvedbom i iskrenom emocijom ušao u narod. A, narod zavolio nenametljivog, tihog gospodina koji je bio siguran u svoj rad. Siguran jer se cjelim svojim bićem, predavao tom autentičnom sevdahu, milujući mu neponovljivim glasom svaki stih.
Najemotivniji i najspecifičniji interpretator tradicionalnog bosanskog melosa je bezrezervno bio Zaim Imamović. Učitelj onima koji su trebali da nauče kako se to postaje uzor u fahu, bez naročitog publiciteta. Kako se postaje poštovan, autoritativan i jedinstven bez trunke rivaliteta u sebi. Zaimova karijera nije obojena samo muzičkim kvalitetom, nego i dobrom dušom koja ga je krasila i činila drugačijim od ostalih sevdalija.
Zaim je rođen u Mrkonjić Gradu 1920. godine. A potom živio i boravio u Travniku, da bi sa 16 godina došao u Sarajevo gdje je učio tekstilnu školu. Svoj muzički talenat iskazivao je u MKUD-u „Gajret“ koji je bio pod rukovodstvom horovodže Cvjetka Rihtmana.
Sjetni glas
Pjevao je i svirao harmoniku, a onda počeo raditi na radiju. To je bilo mjesto gdje je primljen i kao profesionalni pjevač. Uslijedili su prvi arhivski snimci. Oglasio se na radiju Sarajevu sa pjesmama „Mujo kuje konja po mjesecu“, „Gledaj me draga“, „Konja vodim, pješke hodim“.
Njegov topli, sjetni glas i prelijepi melizam koji je koristio sa ukusom i mjerom osvojio je simpatije naroda. Zaim počinje da snima i komponovane pjesme. Neke je autorizovao sam a neke uz pomoć Šerbe, Penave, Nikole Škrbe, Safeta Kafedžića. A prve komponovane pjesme bile su „Bosno moja poharana“ i „Sarajevo behara ti tvoga“.
Vodeći na listi interpretatora lijepog pjevanja, tih i nenametljiv, ali i najbolji i najpopularniji Zaim je bio 50-tih i 60-tih kada njegova karijera doseže sami vrh. Postaje ekskluzivac „Jugotona“. Udarni pjevač na svim muzičkim manifestacijama tog vremena. Takvih nastupa imao je diljem zemaljske kugle, počev od Bosne, širom bivše Jugoslavije, preko Evrope, bliskog Istoka do Afrike.
Predstavljao je JRT, bivšu Jugoslaviju na folklornim festivalima i svugdje briljirao! Radio, a ujedno snimao pjesmu za pjesmom. Samostalne, duetske, instrumentale, pisao stihove… A uz sve to volio da sluša sve muzičke žanrove. Čak ih je svirao na svojoj harmonici. Klasiku, šansone, šlagere, starogradsku muziku. Sve to je volio za svog života kada je i postao legenda.
Šestoaprilska nagrada
Nagrađen je i 6-aprilskom nagradom 1979. godine za originalnu interpretaciju izvorne bh. narodne pjesme. Mnoge TV emisije posvećene su imenu i prezimenu narodnog umjetnika Zaima Imamovića koji je ovaj svijet napustio 1994. godine, a iza sebe ostavio bogatstvo narodnog melosa u pjesmama „Evo ovu rumen ružu“, „Lov lovio Muhareme“, „Ne čekaj me niti sanjaj“, „Stara staza“, „Ismihano dušo moja“, „Oj jesni tugo moja“, „Sabah zora“, „Volio sam curu plavu“, „Razbolje se srce moje“, „Bosno moja divna mila“…
Zaim Imamović kao zaštitni znak bh. kulturne baštine sa svojih turneja i gostovanja donosio bi na radio Sarajevo torbe prepune novca, a on dobivao mizernu platu od sve te gomile para.
Tita molio za tuđi stan
Zaim je pjevao Titu. I njemu bio razbribriga svojom pjesmom i toplom interprtacijom. Često ga je Tito pitao da li mu šta treba, a on bi svaki put zanijekao. Samo je jednom zamolio za pomoć njegovom muzičaru kome je trebao stan. A sam nije imao onakav stan kakav je trebao njegovoj obitelji i zvijezdi kakav je bio preskromni Zaim.
Zadnji Zaimovi stihovi
Zadnje stihove u bolesničkoj postelji napisao je Zaim.
„Svud po svijetu kud sam hodio,
naše želje, pozdrav prenosio
ostaće Bosna kao što je bila,
ko biser sjajna, ponosna i mila.“
O njemu su pisane pjesme
O Zaimu su pisane pjesme za njegovog života. Jednu od takvih je ispjevao Mahmut Pašić Mašura, autora Jovice Petkovića naslovljena „Kad zapjeva Bosna naša“. Pjesmu o Zaimu Imamoviću napisao je pjesnik sa Peštera Sinan Gudžević. Knjigu „Slovo o Zaimu“ u kojoj veli Sinan „da Zaima svi vole kada pjeva iz grudi, da se svuda čuja a kao da usta ne otvara“. Našla se tu i knjiga „Pjesma srca moga“ sa 100 najljepših Zaimovih pjesama.
Sevdah u amanet sinu Nedžadu
Miljenik naroda Zaim ostavio je u amanet sevdah sinu Nedžadu koji je slično ocu prezentirao sevdah. No, unuk Damir donosi tradicionalni zvuk i sevdah na nešto drugačiji način. Pitka i zdušna sevdalinka upakovana u modernije melodijsko-aranžmansko ruho. Prilagođena dobu i ukusu mlađih generacija. Nova sevdalinka onako kako je on doživljava.
Piše: Jasna Durić
