Mudri i šarmantni istorijski lik Nasredin-hodža učinio je svoj rodni grad nezaobilaznim mjestom na putovanju kroz Anadoliju. Mi kroz Sivrihisar šetamo sa Ivanom Dukčević, saradnicom sajta National Geographic. Dijelom smo koristili tekst i fotografije sa stranice “Umetnost putovanja”.
Oko 100 km istočno od većeg grada Eskišehira, u podnožju špicastih stijena vulkanskog porijekla u sastavu planina Čal (Çal), na nadmorskoj visini od oko 900 metara i duž strme nizbrdice, smjestio se Sivrihisar (Turska). Na vrhu tvrđave Hisarönü-Balkayasi, pronađena je oslikana kompozicija u stijeni za koju se smatra da datira iz praistorije, i prikazuje konja, čovjeka i psa u boji crvenkaste gline. U popularnoj tradiciji, Sivrihisar je poznat i kao “grad Nasredin-hodže” (ili Nasrudin hodže). Prema simpatičnom Nasredinu Hodži, satiričnom liku iz srednjovekovnih priča, Sivrihisar je “centar svijeta”.
Nasredin Hodža (Nasreddin Hoca ili Mullah Nasruddin: 1208-1285), bio je istorijska ličnost – filozof, satiričar i sufista, rođen u XIII vijeku, u Sivrihisaru, pred kraj vladavine Seldžuka. Širom Turske, upamćen je kao debeljuškasti čovječuljak sa ogromnim turbanom koji jaše svog magarca, a koji se pojavljuje kao lik u mnogobrojnim anegdotama, dosjetkama i satiričnim narodnim pričama sa obaveznom poukom, gdje ponekad ispada naivan, ali često mudar i lukav. Jedna od najpoznatijih dosjetka hodže, opisana je u priči kada on na neko vrijeme napušta grad kako bi trgovao i sjeda na magarca naopačke, gledajući unazad. Kada su ga pitali zbog čega to radi, njegov prvi odgovor je navodno bio:
“Ko kaže da ja sjedim naopačke? Možda magarac ide naopačke?!”
Zatim je uslijedio novi komentar – da sjedi unazad kako bi odao poštovanje mještanima Sivrihisara, koje napušta i neće vidjeti neko vrijeme.
U ilustracijama priča o Nasrudin-hodži, magarac je uvijek prikazan mali – kako bi se i u vizuelnom smislu od hodže stvorio karikaturalni lik.
Šale Nasrudin Hodže su glavna tema jednog od najstarijih festival u Turskoj, koji se svake godine u julu održava u gradu Akšehiru. u turskoj provinciji Konya. Mnogi su slavni umjetnici i lokalni komedijaši iz Akšehira nastupali kao Nasrudin Hodža na ovom tradicionalnom festivalu.
Teško je i zamisliti Nasrudina Hodžu bez njegovog magarca, koji ima ulogu i u brojnim pričama. Magarac predstavlja bol, nemir i glad. Kroz lik magarca, Nasrudin je htio podučiti ljude toleranciji.
Nasrudin Hodža jednog dana tako htjede nadmudriti seljane koji stavljaju previše tovara na svoje magarce. Uze veliko breme, natovari ga na svoja leđa i uzjaha magarca. Seljani ga upitaše:
“Šta to radiš, hodža? Jašeš magarca, a teret na tvojim leđima?” Hodža odgovori: “Jadni hajvan, po čitav dan i noć me služi, prenosi mene, moje stvari, okreće mi vodenicu. Nakon toliko posla, nisam htio da ga izmorim i ovim tovarom, pa sam ga stavio sebi na leđa.”
Šaljive priče i brze dosjetke Nasrudina Hodže zadržale su se i do današnjeg dana. Iako ih nikada nije zabilježio, još od 13. stoljeća su preživjele kao usmeno predanje. Prva ikada zapisana priča o Nasrudin Hodži pronađena je u djelu “Saltukname”, Ebul Hayr Rumija, napisanom 1480. godine. Riječ je o djelu pisanom sedam godina, u kome je prikupljena turska usmena tradicija. Od 16. stoljeća, priče o Nasrudin Hodži su se našle u knjigama. U Turskoj je objavljeno 12 knjiga na ovu temu, dok ih je u bibliotekama u ostatku svijeta još 68. Danas su priče o njemu prevedene na mnoge svjetske jezike.
Šaljive dosjetke Nasrudin Hodže prešle su granice Akšehira i proširile se na Balkan, Centralnu Aziju, Sjevernu Afriku i Evropu. Mnoge nacije na Bliskom Istoku, Centralnoj Aziji i Dalekom Istoku prihvatile su Nasrudina Hodžu, pod različitim imenima. Priče o Nasrudinu su čak došle i na Siciliju. U BiH je Nasrudin hodža stigao I na film. Godine 1996 snimljen je kratiki film “Nasrudin hodža, koji je sniman u tunelu Vranduk. (Naj portal)
