Pratite nas

Sudbine

Prokleta tuđina: KROZ ŠTA SVE PROLAZI TIHOMIR TURUDIĆ U NJEMAČKOJ?

Published

on

Ovo je priča o državlju BiH, Hercegovcu, koji je odlučio progovoriti o zeškom gastarbajterskom životu u Njemačkoj. Danas nema nikakva primanja, dva mjeseca nije platio kiriju u Minenu…

Nesreća na radu i saobraćajna nesreća učinili su ga radno nesposobnim zbog čega 48-godišnji Tihomir Turudić iz Münchena već tri godine živi bez primanja. Pema njemačkim zakonima, naime, ne ispunjava uslove za socijalnu pomoć.

“Sad živim u Minhenu i već tri godine pokušavam dokazati da sam bolestan, da su me takvog učinili u firmi u kojoj sam imao nesreću na poslu i koja me pokušala izigrati kad sam se ozlijedio, te u bolnici u Dortmundu u kojoj su me operisali jer su kod nekih operacija pogriješili, i za to niko ne snosi odgovornost. Nemam nikakva primanja, dva mjeseca nisam platio najam stana i ne znam kako ću dalje – ispričao je za Fenix magazin Turudić koji je porijeklom iz Čitluka u BiH iz kojeg se najprije preselio u Makarsku, a potom i u Njemačku.

Turudić je pomorac, ali bavio se i mašinstvom. U Dattel, grad u blizini Dortmunda je dolazio od 2009. godine na sezonski rad. Godine 2016., primljen je na stalan ugovor u firmi koja se bavi izradom betonskih ploča pa se preselio u Datteln. Prvu nesreću na radu doživio je 2017. godine kada je pao s ljestvi s visine od 2,5 metra. Oštetio je kralježnicu, pojavila mu se bol u desnoj preponi, i bol u vratu s desne strane. Nakon toga je četiri puta operisao trbuh

Nakon što su ga otpustili iz bolnice u Dortmundu, Sabina Pejić Mayer, koju je upoznao u Dortmundu i cijelo vrijeme mu pomaže, odvezla ga je u München smatrajući kako će tamo dobiti odgovarajuću zdravstvenu njegu.

“Od Dortmunda do Münchena sam se vozio sedam sati u automobilu, iz rane na trbuhu mi je curila krv i nekakava tekućina. Kad sam došao u bolnicu, odmah su me operisali, posumnjali su na tumor, ali tumor ipak nije pronađen. Samo nekoliko dana kasnije su me otpustili iz bolnice iako sam još bio nemoćan – govori Tihomir koj je odlučio tražiti odštetu od firme u kojoj je radio.

No prema njegovim riječima, u firmi su tvrdili da su sve te njegove tegobe počele puno ranije od pada.

I tu nije stalo. Tihomir je u Münchenu 2019. godine doživio težu saobraćajnu nesreću.

“Žena koja je vozila auto kojim se zabila u moj automobil je navodno bila pod utjecajem alkohola. Nakon te nesreće, niti jedan advokat ne želi uzeti moj slučaj vezan uz odštetu. Sve preglede sam napravio i u BiH i tamo mi je ustanovljeno puno više dijagnoza nego su otkrili njemački ljekari. I to mi otežava traženje odštete – govori Tihomir dodajući da su neki advokati tražili i do 20 hiljada eura za preuzimanje slučaja.

“Za njemačku državu si dobar dok radiš i plaćaš račune, a kad zatražiš svoja prava, onda si u problemima. Pogotovo ako si stranac – zaključuje. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending