Kriogenika nam je poznata već godinama kroz filmove i razne pokušaje naučnika koji žele zamrznuti ljudsko tijelo kako bi ga kasnije reanimirali. Jedno od glavnih pitanja je: Kakav bi bio život za ljude koje smo odmrznuli? 

Krionika je postupak čuvanja ljudskog tijela na ekstremno niskim temperaturama do pronalaska lijeka ili metode oživljavanja u budućnosti. Prva osoba koja je podvrgnuta tom tretmanu je profesor psihologije dr. James Bedford. Krionika je izvedena 12. januara 1967., nekoliko sati nakon što je dr. Bedford umro od zatajenja bubrega.

Krionika je razvijena nedugo nakon izdavanja knjige „Projekt besmrtnosti”. Knjiga je proizašla iz pera fizičara Roberta Ettingera koji je njome bacio bubu u uho svima koji su željeli ostati besmrtnii. Ettinger je prvi neslužbeno ledio ljudska tijela, a prvo koje je naglavice ubacio u spremnik dušika bilo je ono njegove majke. Nakon nje, zaledio je i svoje dvije bivše žene te mnoštvo kućnih ljubimaca.

Nakon zamrzavanja tijela profesora Bedforda, želja za besmrtnošću postaje sve jača, pa se već 70-ih otvaraju prve krioničke tvrtke. Iako se iz tog zimskog sna još nitko nije probudio, uz reklame da „tehnologija brzo napreduje”, krioničke tvrtke se i danas otvaraju, a možete naručiti zamrzavanje cijelog tijela ili samo dijelova tijela za upola manje iznose.

Najmlađi član ovog udruženja je dvogodišnja djevojčica sa Tajlanda čiji se roditelji nadaju da će uskoro ponovo moći da budu sa njom na ovom svijetu. Naime, djevojčici je dijagnostikovan progresivan tumor mozga u aprilu 2021. godine, a nakon svih pokušaja liječenja preminula je u januaru ove godine. Roditeljima je ovo bila jedina nada da ponovo vide svoju kćerkicu.

Postoji urbana legenda da je svoje tijelo konzervirao slavni Walt Disney, a zaleđenima se pridružio i američki igrač bejzbola Ted Williams.

Nakon što je osoba službeno proglašena mrtvom, obavještava se krionička kompanija da preuzme tijelo. Važno je da se nakon smrti održi cirkulacija u tijelu, stoga se ubrizgavaju različite hemikalije koje sprječavaju zgrušnjavanje krvi i oštećenje mozga. Tijelo se zatim stavlja u led i prevozi do agencije za krioniku gdje se odvija drugi dio procesa. Tijelo se rashlađuje do malo iznad temperature leđenja, a onda se krv zamjenjuje sredstvom za konzerviranje organa. U vene se ubrizgava krio-protetktivno sredstvo čiji je zadatak zaustaviti stvaranje kristala leda u organima. Nakon toga se hladi na -130C. Posljednji korak je smještanje tijela u spremnik s tekućim dušikom na -196C.

Nauka smatra da je krionika u potpunosti neuspješna metoda očuvanja života. Za početak, to dokazuju činjenicom da se postupak zamrzavanja može obaviti tek nakon što nastupi smrt i da još nikoga nije vratila u život.

Drugi problem je taj što se prilikom hlađenja na ekstremno niskim temperaturama stvaraju ledeni kristali koji su obujmom veći nego sama voda u organizmu, te na taj način razaraju organizam iznutra. Zagovornici krionike ovaj problem nastoje riješiti uz pomoć procesa vitrifikacije kojim se neke od tjelesnih tekućina zamjenjuju kiroprotektorskim agensima kako bi se spriječilo stvaranje kristala.

Tu su i druge komplikacije, kao npr. činjenica da hlađenje na -196C čini tijelo lomljivim poput stakla, pa se postavlja pitanje kako bi se uopće uspješno odledilo tijelo?

Među ostalim, problem predstavlja i činjenica da je u trenutku leđenja organizam mrtav s razlogom te da ga se teško može „popraviti” u slučaju da se uspije odlediti i „oživjeti”. U ovom slučaju, kao i u većini drugih, entuzijasti se pozivaju na slogane krioničkih agencija – „tehnologija brzo napreduje”.

Bezbrojna pitanja se postavljaju na ovu temu, od onih vezanih za sam postupak očuvanja tijela, do onih što bi bilo ako bi se čovjek probudio – bi li zadržao svoja sjećanja, kako bi funkcionirao, kakav bi karakter imao i mnoga druga. U svakom slučaju, za sve koji se užasavaju smrti i imaju bogatstvo viška, možda i nije loša ideja, jer ipak – „tehnologija napreduje“.

Udruženje za produženje života “Alcor” iz Arizone skladišti tijela onih koji su odlučili da nakon smrti budu zaleđeni i u tom stanju sačekaju da tehnologija dovoljno uznapreduje i da ih ponovo vrati u život

Trenutno se u skladištu nalazi 199 ljudskih ostataka koji se održavaju „svježim“ zahvaljujući tečnom azotu koji ih drži na -135 stepeni celzijusa. Naime, na ovako niskoj temperaturi se zaustavljaju sve ćelijske funkcije i organi ostaju u nepromijenjenom obliku sve dok ne budu odmrznuti, piše Dejli Mejl.

Najmlađi član ovog udruženja je dvogodišnja djevojčica sa Tajlanda čiji se roditelji nadaju da će uskoro ponovo moći da budu sa njom na ovom svijetu. Naime, djevojčici je dijagnostikovan progresivan tumor mozga u aprilu 2021. godine, a nakon svih pokušaja liječenja preminula je u januaru ove godine. Roditeljima je ovo bila jedina nada da ponovo vide svoju kćerkicu.

Ali, kriogeničko zamrzavanje privlači i bogate i ekscentrične, pa tako u „Alcoru“ leži i tijelo američkog programera koji je prvi radio na otklanjanju grešaka i nadogradnji Bitkoinovog otvorenog koda, a koji je umro 2014. godine, nakon petogodišnje borbe s amiotrofičnom lateralnom sklerozom (ALS).

Da biste uspjeli da zamrznete svoje tijelo potrebno je da izdvojite pravo malo bogatstvo. Za ovakav poduhvat treba da platite 200.000 dolara da biste obezbijedili zamrzivač visoke tehnologije, dok po aukcijskoj cijeni od 80.000 dolara možete da zamrznete samo svoj mozak.

Kada je riječ o zamrzavanju mozgova, korisnici koji se odluče da „sačuvaju samo ovaj organ“ čekaju naprednu tehnologiju koja će za njih da napravi potpuno novo tijelo.

Postupak zamrzavnja izgleda tako što se cijelo telo stavlja u velike cilindrične komore zajedno sa još tri tijela. Kada osoba umre doktori moraju brzo da reaguju kako bi sa sigurnošću sačuvali tijelo i pripremili ga za zamrzavanje.

Prvi korak podrazumijeva da se iz tijela ispusti krv i ostala tečnost, a zatim se ono uroni u tečnost koja podsjeća na antifriz. Time se sprječava kristalizacija i oštećenje ćelija tokom procesa zamrzavanja.

Zatim se tijelo premješta u bure koje za skladištenje ne koristi električnu energiju nego se umjesto toga jednom nedjeljno puni novim azotom.

Iako mnogi polažu nade u ovaj vid “oživljavanja”, trenutno ni jedan naučnik niti ljekar može da potvrdi da će do njega doći i da li je tako nešto uopšte moguće.

– Proces zamrzavanja nanosi neku štetu, ali to je jedini proces koji nam je sada poznat, a da može očuvati tkiva i stanične strukture – rekao je Dennis Koawlski iz instituta Cryonics za Mic. Znanstvenici su ostvarili napredak i u očuvanju organa. Procesom vitrifikacije su otopili pa presadili bubreg zeca koji je proradio.

No Kowalski dodaje kako je pravo pitanje jesu li naši živci, sinapse i sve što sačinjava naš um očuvali svoju cjelovitost nakon procesa zamrzavanja.

Najvjerojatnije nećemo biti odmrznuti prije vremena i neki ljudi će vjerojatno ostati u tom stanju dok medicina ne napreduje dovoljno da se izliječe njihova stanja. Kako ne znamo kad će to biti, neke tvrtke nude zamrzavanje na neodređeni rok, a financiraju se kroz zakladu, poput Alcora.  Bude li to za nekih 50 ili 100 godina, mogli bi pomisliti da će ta budućnost biti nezamisliva, ali Ole Martin Moen sa Sveučilišta u Oslu kaže da ćemo se prilično lako moći prilagoditi.

– Ne mislim da će ta prilagodba biti teža od današnje imigracije nekog tko iz Afrike dolazi u Ameriku, a pogotovo ne teže od 15-ak godina koliko je novorođenčetu potrebno da se prilagodi društvu – rekao je Moen. S druge strane u svom radu je ranije naveo da bi se mogli probuditi upropaštenih tijela u bizarnoj budućnosti.

– Reanimirani ljudi bi mogli imati stara i oronula tijela, ostati bez prijatelja i obitelji i osjećati se poput pravih stranaca u dramatično drugačijem društvu u kojem njihove vještine više nisu potrebne – rekao je. (Najportal)