U posljednje vrijeme Radoš Bajić, glumac i reditelj ponovo je aktivan na sceni.Priprema nove filmske projekte, ali i autobiografsku knjigu, u kojoj je opisao kako se izborio sa najtežim životnim udarcima u posljednjoj deceniji života.

– Umjesto da glumim, tih dramatičnih deset godina gajio sam višnje, podizao zasade loznih kalemova, prodavao sjemenski kukuruz, bavio se poljoprivredom i i preživljavao od trgovine i uvoza vještačkih đubriva. – otkrio je za “Kurir”.

Nažalost, ni u privatnom biznisu nisu mu cvjetale ruže. Nekim ljudima je zasmetao.

“Zasmetao sam krupnim igračima koji su u to vrijeme kontrolisali tržište agrokompleksa u Srbiji. Da bi me eliminisali kao jednog od najvećih uvoznika vještačkih đubriva iz Rusije, Rumunije i Austrije, u aprilu 2004. smjestili su mi aferu sa ciljem da me kompromituju. Uz asistenciju korumpiraih, za tu svrhu angažovanih policijskih najamnika, nije im bilo teško da izvedu prljavu operaciju mog javnog srozavanja jer mi je tog proljeća kasnila isporuka UREE46N, koju sam avansno platio partnerima u Rusiji. Da nesreća bude veća, brod mog vještačkog đubriva nikad nije ni stigao u Srbiju jer sam bio žrtva prevare ruskih partnera, teške više stotina hiljada dolara – piše u njegovoj autobiografiji.

Radoš se zbog novca i svoje robe upustio i u opasan svijet, te je bio na meti ruske mafije, a kako kaže preživio je samo zato što je hrabar i lud.
– Nažalost, kasno sam ukapirao fakat koji oduvijek važi u trgovini s braćom Rusima, a koji je poražavajući. Da više od 70 odsto prometa cementa, uglja, betonskog gvožđa, vještačkih đubriva i ostalih strateških sirovina koje Rusija izvozi i plasira po svijetu, konrtoliše njihova mafija, koja je jedna od najmoćnijih i najstrašnijih u svijetu – opisao je on.

– A poznato je da ruska mafija ne likvidira dužnike, nego ih nadzire, njeguje, čuva i pritiska da bi kad-tad naplatila potraživanja. Ali zato, gotovo po pravlu, likvidira svoje povjerioce. Zašto da nekome duguju pola miliona dolara kad mogu da ga pošalju u vječna lovišta i – duga više nema. Danas, poslije skoro dvije decenije, teško mi je da povjerujem da sam realno bio u takvoj opasnosti. Poznavaoci rizika o pravilima i etičkim kodeksima ruske mafije me uvjeravaju da sam ostao živ isključivo zbog toga što sam bio ludo hrabar. – piše u autobiografiji.

Na kraju i sam priznaje da je imao sreću i da se izvukao jer su opet njegovi neprijatelji odlučili da ga ostave na miru.

– Otišao sam da se raspitam “gdje je moja roba i gdje su moje pare”. Danas znam da sam bio opserviran od operativaca FSB (Federalna služba bezbjednosti), ali su me vidjeli i bosovi mafije koji su zapravo bili moji pravi partneri, a da ja o tome nisam imao ni pojma. Od dvije mogućnosti – da me likvidiraju u njihovom dvorištu ili da me trajno ostave na miru, oni su se, srećom, odlučili za ovo drugo – napisao je glumac u autobiografiji, koja je još uvijek u nastajanju. (Naj portal)