Zanimljivosti

Pročitajte zanimljive odgovore: MOGU LI MUŠKARCI I ŽENE BITI “SAMO PRIJATELJI”?

Published

1 godina

10/05/2023

Mogu li heteroseksualni muškarci i žene ikada biti „samo prijatelji“? Svakodnevno iskustvo sugeriše da neromantična prijateljstva između muškaraca i žena nisu samo moguća, već su i veoma uobičajena.

Muškarci i žene žive i rade rame uz rame, i generalno se čini da mogu da izbjegnu da “spontano spavaju zajedno”. Međutim, ostaje mogućnost da je ova naizgled platonska koegzistencija samo fasada, razrađeni ples koji prikriva bezbroj seksualnih impulsa koji žubore tik ispod površine.

Novo istraživanje Univerziteta iz Viskonsina i iz SAD sugeriše da možda ima istine u ovoj mogućnosti – da možda mislimo da smo sposobni da budemo „samo prijatelji“ sa pripadnicima suprotnog pola, ali prilika (ili uočena prilika) za „romansu“ često vreba samo iza ugla, čekajući da nasrne u najnepovoljnijem trenutku.

Da bi istražili održivost istinski platonskih prijateljstava suprotnog pola – istraživači su doveli 88 parova-prijatelja suprotnog pola u laboratoriju. Privatnost je ovdje bila najvažnija – na primjer, zamislite posljedice ako dva prijatelja saznaju da jedan – i samo jedan – ima neizrečena romantična osjećanja prema drugom tokom njihove veze.

Da bi obezbijedili iskrene odgovore, istraživači ne samo da su slijedili standardne protokole u vezi sa anonimnošću i povjerljivošću, već su takođe zahtijevali od oba prijatelja da se slože – verbalno i jedno pred drugim – da se uzdrže od razgovora o studiji, čak i nakon što su napustili testiranje i objekat.

Ovi parovi su zatim razdvojeni, a svakom članu svakog para je postavljen niz pitanja u vezi sa njegovim ili njenim romantičnim osjećanjima (ili nedostatkom istih) prema prijatelju sa kojim su pohađali studiju.

Rezultati ukazuju na velike rodne razlike u tome kako muškarci i žene doživljavaju prijateljstva suprotnog pola. Muškarce su mnogo više privlačile prijateljice nego obrnuto.

U stvari, procjene muškaraca o tome koliko su bili privlačni svojim prijateljicama nisu imale praktično nikakve veze sa onim kako se te žene zapravo osjećaju, i skoro sve ima veze sa onim što su se sami muškarci osjećal. U suštini, muškarci su pretpostavljali da je svaka romantična privlačnost koju iskuse bila obostrana. , i bili su slijepi za stvarni nivo romantičnog interesovanja koje osjećaju njihove prijateljice.

Žene su takođe bile slijepe za način razmišljanja svojih prijatelja suprotnog pola; jer žene uglavnom nisu bile privučene svojim muškim prijateljima i pretpostavljale su da je ovaj nedostatak privlačnosti obostran. Kao rezultat toga, muškarci su dosljedno precjenjivali nivo privlačnosti koje su osjećale njihove prijateljice, a žene su dosljedno potcjenjivale nivo privlačnosti koje su osjećali njihovi prijatelji.

Muškarci su takođe bili spremniji da djeluju na ovu pogrešno shvaćenu međusobnu privlačnost. I muškarce i žene podjednako su privlačili romantično povezani prijatelji suprotnog pola i oni koji su bili slobodni.

Međutim, muškarci i žene su se razlikovali u tome u kojoj mjeri su privržene prijatelje vidjeli kao potencijalne romantične partnere. Iako su muškarci podjednako željeli „romantične sastanke“ sa „zauzetim“ i solo prijateljicama, žene su manje bile zainteresovane za zauzete muškarce.

Ovi rezultati sugerišu da je muškarcima, u odnosu na žene, posebno teško da budu „samo prijatelji“.

Ovo nije samo potvrda stereotipa o muškarcima i naivnim ženama željnim seksa; to je direktan dokaz da dvije osobe mogu doživjeti potpuno isti odnos na radikalno različite načine. Čini se da muškarci vide bezbroj mogućnosti za romantiku u svojim navodno platonskim prijateljstvima suprotnog pola. Žene u ovim prijateljstvima, međutim, izgleda da imaju potpuno drugačiju orijentaciju – onu koja je zapravo platonska.

Ove studije sugerišu da muškarci i žene imaju veoma različite poglede na to šta znači biti „samo prijatelji“ — i da ovi različiti pogledi imaju potencijal da dovedu do problema. Iako se čini da su žene iskrene u svom uvjerenju da su prijateljstva suprotnog pola platonska, čini se da muškarci ne mogu da isključe svoju želju za nečim više. (Naj portal)

Tagovi:istraživanje prijatelji seks

Sljedeća vijest

Vic: NE SMIJE SE GLEDATI KAD VARIŠ

Predhodna vijest

Vic: NA SLIKAMA STE VI I SEKRETARICA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.