Pratite nas

Razglednice

Priroda je ovdje bila veoma darovita: SLAPOVI KOJI NIKOGA NE OSTAVLJAJU RAVNODUŠNIM (VIDEO)

Published

on

Za Krupu na Vrbasu, u Bosni kažu da je to „must see“ ili u prijevodu „pod moranje“. Krupa na Vrbasu je malo, simpatično, pitomo mjesto koje mnogo toga ima za prikazati. Slapovi Krupe su centralno mjesto posjete.

Ne mogu fotografije, ni video snimci prenijeti ovu ljepotu, jačinu vode, ovaj huk koji zaglušuje. Provedite cijeli dan u Krupi na Vrbasu. Prošetajte do izvora Krupe, crkve brvnare koju prate mnoge legende, manastira i uživajte u pogledu sa tvrđave Greben.

Krupa na Vrbasu se nalazi na 25 km od Banjaluke. Smještena je u dolini Vrbasa u Krupskoj kotlini, na putu ka Jajcu ili Mrkonjić Gradu.

Najbolji način dolaska je sopstvenim autom, biciklom, motorom ili nekim drugim ličnim prevoznim sredstvom. Javni prevoz ne nudi adekvatan red vožnje i trasu u skladu sa kojom biste mogli na efikasan način obići sve znamenitosti koje ovo mjesto nudi.

Ovdje se nalazi prirodni biser – Slapovi Krupe nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Prizor koji će vam se ukazati govori da sigurno niste pogriješili što ste došli u Krupu na Vrbasu. Voda nadolazi sa svih strana. Proizvodi onaj divan zvuk moći, snage, ljepote. Tu su rasuti mlinčići, drveni mostići, a svi u istom stilu izgrađeni. Sve se nekako uklopilo. Nećete znati na koju stranu prvo da krenete.

Popnite se na most, uživajte u snazi i veličanstvenosti koju pružaju slapovi Krupe. Prođite na drugu stranu Krupe, na livadu za odmor. Možete se ovdje u hladu ladare odmoriti, roštiljati, družiti ili jednostavno sa livade samo uživati u pogledu.

Krupa nisu samo njeni slapovi. Ona je cijelom svojom dužinom zanimljiva. Duga je 4 km. Na kilometru od njenog ušća u Vrbas se nalaze slapovi Krupe. Impresivno je da je Krupa nastala od rijeke Ponor. Ponor izvire ispod planine Dimitor, a ponire na južnom obodu Podrašničkog polja (Mrkonjić Grad). I evo, baš ovdje u Krupi na Vrbasu se ponovo pojavljuje kao rijeka Krupa.

U neposrednoj blizini slapova Krupe se nalazi manastir Krupa na Vrbasu sa crkvom Sv. Ilije koja je izgrađena u XIII vijeku. Prema narodnom predanju predstavlja zadužbinu Stefana Nemanje.

Ono što ovu crkvu izdvaja od ostalih je prelijepa unutrašnjost i zasvođeni drveni svod, kao i čestice moštiju Svete Majke Matrone. Mnogi je smatraju čudotvorkom i baš iz tog razloga je ovaj manastir posjećen u većem broju od strane vjernika.

Iznad manastira na stijeni se vidi kula i bedemi starog Grada Grebena (XII vijek). Do ovog uzvišenja je moguće doći stazom uz malo planinarskih vještina. Sa njega se pruža pogled na kanjon Vrbasa i mjesto Krupa na Vrbasu. Ukoliko idete u ljetnom periodu, budite pažljivi. Mogući su susreti sa zmijama.

Do manastira je moguće doći kratkom, laganom, pješačkom stazom od slapova ili autom, prateći postavljene znakove na magistralnom putu.

Nekoliko kilometara od slapova Krupe, u zaseoku Tovilovići se nalazi crkva brvnara. Ona je jedna od tri jedine sačuvane na području Banjaluke. Druga je u Ljubačkim dolinama, a treća u Kolima. Put koji vodi do crkve brvnare vodi kraj slapova. Dobro je obilježen, samo pratite znakove.

Ne postoji sigurni podaci o vremenu njenog nastanka. Smatra se da potiče iz XVIII vijeka. I za njen nastanak se vezuje više legendi.

Prema jednoj legendi se za vrijeme turskog zuluma crkva „sama“ preselila dva kilometra. Turcima je objašnjeno da su je anđeli sami prenijeli. Zbog toga je ostala pošteđena uništenja.

Prema drugoj legendi je beg Đumišić finansirao izgradnju crkve za svoje kmetove. Zbog toga je bio kažnjen od strane svog sultana.

Bilo kako bilo, crkva je veoma zanimljiva zbog svoje gradnje. Mala, sa samo 50-ak kvadrata, obložena drvenim cijepanim daskama, prekrivena šindrom, svakako privlači pažnju. Ono što je nama bilo zanimljivo su niska vrata. Kažu da su namjerno ovako napravljena, kako Turci ne bi mogli uvoditi stoku i skrnaviti je.

Crkva je uglavnom zatvorena. U njoj se obavljaju samo žitne molitve. Bilo bi lijepo da smo mogli vidjeti i njenu unutrašnjost. Sigurno bismo uživali u još nekim interesantnim stvarima. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending