Visoka sam samo metar i šezdeset, a sa najmanjim mogućim korpicama koje sam nosila izgledala sam poput djeteta. Grudi apsolutno nisam imala i to me je godinama izluđivalo. Čak i sada, zbog moje visine, traže mi ličnu kartu na ulazu u klubove, a dok nisam povećala grudi znalo mi se dešavati da me ne puste unutra. Prijatelji su me zvali Mala Maksi, što je, u suštini, sladak nadimak, mada, moram priznati, da mi je to ponekad išlo na živce, jer sam željela da budem seksi. Sa svojim grudima to nikako nisam mogla postići i dugo vremena očajnički sam željela da odem na ugradnju silikona – počinje svoju ispovijest dvadesetčetverogodišnja Britanka Maksin Koks iz primorskog gradića Bournemoutha.

Preskupa operacija

– Kada mi je bilo 19 godina otišla sam kod ljekara, kako bih napravila prvi korak u rješavanju moga problema. Objasnila sam mu da me moje ravne grudi dovode do ludila, da sam zbog toga depresivna, da nemam samopouzdanja i da vrlo teško uspostavljam kontakt sa potencijalnim dečkima, jer se plašim da bi ih mogla odbiti činjenica da gotovo uopće nemam grudi. Složio se sa mnom da to jeste problem i savjetovao mi da odem u bolnicu, kod plastičnog hirurga, upozorivši me da ću morati da prođem određene testove i kurseve, kako bi se utvrdilo da li sam dobar potencijalni kandidat za operaciju. Međutim, tamo sam doživjela šok, jer su me pokušali ubijediti da to što imam male grudi ne bi trebalo da ugrozi moju psihu. Tokom nekoliko narednih godina ponovo sam pokušavala da ugovorim operaciju, ali svaki put su me odbijali, uz obrazloženje da sam «neprikladna osoba za takav zahvat». Nakon toga sam odlučila da pokušam na nekoj od privatnih klinika. Nažalost, utvrdila sam da si, zbog visokih cijena, ne mogu priuštiti tretman kod njih.

U međuvremenu sam radila kao konobarica i kuharica u nekoliko hotela u rodnom gradu. Uživala sam u svome poslu i relativno dobro zarađivala, međutim, cifra od 4.000 funti (oko 12.000 KM, prim. prev.), koliko je koštala operacija, ipak mi je bila nedostižni san.

Dejvidova ponuda

Moji prijatelji su znali da nisam sretna zbog svojih grudi, ali samo je nekoliko najbližih prijateljica bilo svjesno koliko me to dovodilo do ludila. Bojala sam ljubavnog odnosa sa muškarcima, jer sam bila nezadovoljna vlastitim tijelom.

Tada sam susrela Dejva, s kojim sam, evo, već dvije i po godine u vezi. Upoznali smo se u hotelu u kojem sam radila, gdje je on bio angažovan kao pjevač. Ispočetka smo bili samo prijatelji, a zatim smo se počeli viđati i van hotela. Proradila je hemija. Još dok smo se samo družili, pričala sam mu o tome kako se loše osjećam zbog vlastitog tijela, ali mi je on govorio da me prihvata takvu kakva sam. Te njegove riječi popravile su mi samopouzdanje i počela sam se osjećati mnogo bolje. Ali, znala sam da bih bila još sretnija samo da imam veće grudi.

Jedne noći, u oktobru pretprošle godine, dok sam se spremala za izlazak, ponovo me obuzeo očaj: preturala sam po ormaru i nikako nisam mogla pronaći prikladnu odjeću. Dejvid je tada, sasvim neočekivano, kazao: «Zašto to ne učinimo?» Znala sam o čemu govori i odbila sam njegovu ponudu, jer zaista nisam mogla dopustiti da on plati operaciju. Ali, on je insistirao: «Ne brini zbog novca. Uradićemo to. Znam da će te to usrećiti» – kazao je. Moram priznati da su me duboko ganule ove njegove riječi. Jer, nije se radilo o tome da Dejvid svojoj djevojci kupuje veće grudi da bi on u tome uživao, već to čini kako bi mene usrećio i vratio mi samopouzdanje.

Dugo sam razmišlja a o prijedlogu moga dečka i konačno sam se, jednoga jutra, zajedno s njim, obrela u jednoj londonskoj klinici, gdje sam trebala obaviti kosultacije.  Nakon susreta sa mojim hirurgom, dr. Vajtfild, odlučili smo se za veličinu grudi, a zatim odredili datum operacije – 5. januar. To je bilo nedugo poslije Božića, tako da se Dejvid šalio da je to, ustvari, njegov božićni poklon.

Suze uoči operacije

Konačno, stigao je i dan operacije. Unatoč dugogodišnjoj želji da povećam grudi, bila sam  na smrt uplašena. Nikada ranije nisam bila pod totalnom anestezijom, te sam imala predosjećaj da bi nešto moglo krenuti po zlu. Nisam se mogla smiriti, neprekidno sam plakala. Dejvid je bio sa mnom na prijemnom odjeljenju, držao me je za ruku. Meni je na umu samo bilo to kako da se iskradem, pobjegnem i odustanem od svega…Ali, nije bilo povratka.

Nakon buđenja iz narkoze imala sam osjećaj da ću, od težine i pritiska koji sam osjećala  na grudima, prestati da dišem. Bila sam umotana širokim zavojem, koji ću morati držati narednih šest sedmica. Taj povoj, uz saznanje da su ispod moje nove grudi, izazivao je u meni neki čudan, neobjašnjiv osjećaj. Bila sam ošamućena, činilo mi se da ću svakoga časa povratiti i obuzimalo me je depresivno raspoloženje. Imala sam i neizdržive bolove. Svaki put kada bih pokušala da pomjerim ruku, sve bih zvijezde prebrojala.

Već narednog dana sam otpuštena iz klinike i naredne dvije i po sedmice provela sam na kućnom oporavku. U to vrijeme radila sam kao asistent menadžera u Centru za skijanje na vodi, i moj šef je u potpunosti uvažio moje razloge za odsustvovanje s posla.

Savršene grudi

Narednih šest sedmica morala sam nositi poveze oko grudi, koje nisam smjela pokvasiti. Izluđivalo me je što ne mogu da se normalno istuširam i osjećala sam se kao pravi prljavko.  Rijetko sam izlazila iz kuće i stvarno sam se jadno osjećala. Nisam se pokajala što sam išla na operaciju, samo sam sebi zamjerala što sam prilično naivno vjerovala da je sve to skupa mnogo jednostavnije. Zamišljala sam da ću, već par dana nakon zahvata, obući moj topić i krenuti u provod. Ali, nije bilo tako…

Nakon šest sedmica, vratila sam se na kliniku da mi skinu zavoje. Uzbuđeno sam očekivala da, konačno, vidim moje nove grudi. Kada su skinuli i posljednji komadić platna, grudi su još bile otekle, ali su izgledale savršeno. Konačno sam dočekala ono što sam godinama žarko željela!

Tokom nekoliko narednih sedmica, morala sam nositi veliki sportski grudnjak i noću i danju, kako bi se grudi «učvrstile», a zatim sam mogla razmišljati o seksi rublju. Počela sam se osjećati kao potpuno druga osoba i moje samopouzdanje je jačalo iz dana u dan. Danas moje grudi izgledaju potpuno prirodno i presretna sam zbog rezultata koje je moj hirurg postigao. Ovo što mi je Dejvid priuštio je zaista fantastično i ja se nadam da ću jednoga dana i ja moći učiniti nešto tako fantastično za njega – završava Maksin svoju priču.

Specijalni grudnjaci

Kako bih grudi učinila barem malo većim i privlačnijim, dok nisam dobila silikonske umetke, gomilu novca ostavila sam u dućanima skupog veša, kupujući specijalne grudnjake sa umecima. Tako sam za svoju okolinu izgledala kao osoba koja ima grudi, a ustvari sve je bilo varka. Svaki izlazak za mene je predstavljao noćnu moru i nikada nisam bila sretna i zadovoljna svojim izgledom. Iz ogledala me je posmatrala žena sa tijelom djeteta.  Bezbroj puta sam otkazala dogovore sa mojim prijateljima, pretvarajući se da sam bolesna…(Arhiv Najportala)