Da mi je neko, prije osam godina, kazao da ću se ludo zaljubiti i gotovo umrijeti od ruku psihotičnog ubojice, nasmijala bih mu se u lice. Međutim, to je upravo ono što mi se dogodilo – kaže na početku ispovijesti Džejn Pots.

-Za Endrjua Vajta prvi put sam čula kada sam dobila posao u Uredu za pomoć žrtvama. Naime, njegova majka Širli počela je raditi tamo kao koordinator, dvije sedmice nakon što je on optužen za ubistvo Heter Stejsi, 20-godišnje sekretarice. Pričalo se da joj je probo vrat komadom stakla. Širli je, tako mi se učinilo, bila vrlo karakterna osoba i otvoreno mi je govorila o svome sinu. Kazala je kako je on nevin, kako je riječ o ubistvu bez predumišljaja. Iako je Endrjuu prijetila maksimalna kazna, osuđen je samo na 18 mjeseci liječenja u psihijatrijskoj bolnici zatvorenog tipa u Bradfordu. Širli je uspjela da me ubijedi da  je bila riječ o tragičnom nesporazumu i da je njen sin, zapravo, žrtva greške pravosuđa. Ponavljala je da je Heter, ustvari, napala Endrjua i da ju je on ubio u samoodbrani. Njene su teze, moram priznati, djelovale vrlo uvjerljivo.ž

Vremenom smo Širli i ja postale vrlo bliske, bila mi je gotovo poput majke. Često sam odlazila kod nje u stan, na čašu vina. Povremeno smo razgovarale i o Endrjuu. Jednom prilikom, upitala me je da li bih posjetila njenog sina, jer bi, kako je kazala, voljela da on upozna djevojku poput mene. Ja sam to odbila, pravdajući se da radim u Uredu za pomoć žrtvama, a ne pomažem osuđenima za ubojstvo. Međutim, nakon nekog vremena, Širli me je ponovo preklinjala da mu odemo zajedno u posjetu. Odlučila sam da joj ispunim želju i da to bude prvi i posljednji put.

Lice u lice s ubicom

Bila sam poprilično nervozna, ali od trenutka kada sam upoznala Endrjua pomislila sam da i nije tako loš. Izgledao je izgubljeno i skrušeno, bio je vrlo šarmantan, lijepo je govorio…Uopšte nisam imala osjećaj da pred sobom imam osuđenika za ubistvo. Izgledao je potpuno drugačije od ostalih pacijenata i kao da uopšte nije pripadao tom svijetu. U jednom trenutku sam pomislila kako je njegova majka upravu.

Nakon sedam dana, stiglo mi je pismo od Endrjua, u kojem mi je zahvalio na posjeti i na mome ljudskom odnosu prema njemu. Na koverti je nacrtao buket cvijeća i činilo se da je vrlo dirnut. Od tada, razmjenjivali smo poštu svakih 15 dana. Počeo je i da me naziva na mamin telefon, jedanput sedmično. Još uvijek smo bili samo prijatelji, ali kada mi je jednom prilikom pričao o relaciji i osjećanjima prema izvjesnoj pacijentici, gotovo sam osjetila bol od ljubomore. Onda je, iznenada, prestao da mi telefonira. Osjetila sam se odbačenom i povrijeđenom, a nakon dvije sedmice napisala sam mu pismo i poručila mu da sam mu na raspolaganju ako me zatreba. Odgovorio mi je da je bio isfrustriran tih dana, a da mu je moja podrška spasila život. Pitao me je da li bi naš odnos mogao prerasti u nešto više, a ja sam mu potvrdno odgovorila.

Nakon tri mjeseca, oboje smo bili ludo zaljubljeni jedno u drugo. Endrju je dobio dopuštenje da, uz pratnju, provede vikend van bolnice i ja sam odjurila da se nađemo. Dan ranije, priznao mi je da me ludo voli. Bila sam sva izvan sebe i kada smo se konačno našli, počeli smo se grliti kao ludi. Kada smo napustili bolnicu i sjeli u automobil, Endrju je počeo da plače govoreći kako bi želio da mi ispriča sve o svojoj prošlosti.

Potvrdio je da ga je Heter prva napala i stalno je prijetila da će se ubiti ako prekinu. Sjetila sam se tada da mi je Širli pričala kako su se Endrju i njegova bivša djevojka sastajali smo na javnim mjestima, jer se ona, u časovima bijesa, ponašala poput divlje mačke.

Bila sam toliko zaljubljena da sam mu povjerovala svaku riječ, a tek danas uviđam koliko sam griješila. Moja porodica i prijatelji smatrali su da sam luda, ali ja se nisam obazirala na njihova upozorenja.

Konačno ljubavnici

Tokom ljeta, podgrijavali smo našu ljubav dugim, nježnim pismima. Činjenica što nismo mogli biti skupa, čini se, samo je ojačala naša osjećanja. Sate i sate provodili smo telefonirajući jedno drugom, a onda smo dočekali i vrijeme kada je Endrju mogao izlaziti na vikende, bez pratnje. Tada je odsjedao u mome stanu i u to vrijeme postali smo ljubavnici.

Kada je otpušten, Endrju je došao da živi kod mene i dva prva mjeseca, koja smo proveli zajedno bili, su apsolutni raj. Nikada se nismo posvađali. Planirali smo da kupimo kuću. Međutim, samo mjesec dana kasnije on se pretvorio u potpuno drugu osobu. Jednom prilikom, dok sam sa dvojicom prijatelja pila kafu, Endrju je upao u stan i zapovijedio im da odu. Bila sam ponižena i povrijeđena i, kada su oni otišli, osula sam paljbu na moga dečka, govoreći mu da si previše umišlja i dopušta. U tom trenutku, on je potpuno podivljao. Nagurao je teški namještaj ispred ulaznih vrata, zatim me je zgrabio, potrgao svu odjeću s mene i vezao mi ruke i noge. Zatim je otišao u kuhinju i vratio se sa ogromnim nožem. Počela sam da se tresem od glave do pete, a on me je zgrabio, odgurao do spavaće sobe i gurnuo me na krevet. Preklinjala sam da me pusti, a on je hladnim pogledom gledao kroz mene govoreći: «Nigdje ti nećeš ići». Zatim me je vezao za krevet policijskim lisicama i počeo me stezati oko vrata, da sam mislila da ću se ugušiti. Dok je pokušavao da me siluje, govorio je: «Bićeš ti poslušna djevojka, zar ne?» Pokušala sam da ga odgurnem, a to ga je toliko razbjesnilo da je počeo da me udara svom snagom. Život mi se «odvrtio» pred očima i izgubila sam svijest.

Kada sam došla sebi, ugledala sam Endrjua kako pokušava da me reanimira. Te noći spavao je pored mene, a ja sam sve vrijeme  drhtala i tresla se od straha.

Narednog dana, činilo se da je došao sebi. Skinuo mi je lisice, namještaj vratio na svoje mjesto. Neprestano se izvinjavao i molio me da mu oprostim. Kazao mi je da je isto to učinio i svojoj bivšoj djevojci i tada sam ga upitala: «Ti si je ubio, zar ne?». Ranije sam već bila otkrila da je, dva mjeseca prije nego što će je ubiti, takođe pokušao zadaviti Heter.

U stanu nije bilo telefona, tako da nisam mogla pozvati policiju. Bila sam još uvijek njegov zatočenik. U nedjelju mi je «pukao» film i povikala sam: «Kada ćeš me konačno pustiti!? Životinjo!!!» Ponovo me je vezao i bacio me na kauč. Zatim je stavio madrac preko mene, tako sam se gotovo ugušila, a zatim je zahtijevao od mene da napišem oproštajno pismo. Onda je uzeo 50 tableta paracetamola i počeo na silu da mi ih gura u usta, govoreći da ako on ne može da me ima, niko drugi neće. Tada mi je pozlilo i on se odjedanput osvijestio. Sav se uspaničio i odjurio je da pozove hitnu pomoć.

Kada su došla ambulantna kola, govorila sam potpuno nepovezano. Uspjela sam nekako da izustim da je Endrju pokušao da me ubije i pokazala im užasne modrice na mome vratu. Naredna četiri dana provela sam na infuziji u bolnici Hull Royal.

Inteligentni psihopata

Endrju je optužen da je pokušao da me ubije i ponovo je upućen na psihijatrijsko liječenje. Naredne godine osuđen je na 11 godina zatvora. Suđenje je proteklo korektno, osim što sam zamjerila njegovim advokatima, koji su me predstavili kao osobu koju impresioniraju nasilne osobe i divlji seks.

Poslije suđenja sam doživjela nervni slom i počela sam da patim od posttraumatskog stresnog sindroma. Nakon žalbe, Endrjuuu je kazna smanjena na šest godina…

Napad koji sam doživjela poptpuno mi je promijenio život. Još uvijek mi se vraćaju užasne slike. Srećom, tri godine nakon ovog stravičnog iskustva upoznala sam Darena bez kojeg se, sigurna sam nikada ne bih uspjela izvući iz mraka, koji me je pritiskao. Pokrenula sam kampanju da se Endrju, poslije puštanja na slobodu, smjesti na sigurno jer, nema sumnje da je riječ o psihotičnom ubici koji stupa na scenu kada se osjeti odbačenim. Nadam se da ću u tome uspjeti – završava Džejn svoju dramatičnu ispovijest. (Arhiv Najportala)