Sudbine

Priča žene koja se udala za siromašnog muža: DA JA SAM ONA „BUDALA“ ŠTO SE UDALA IZ LJUBAVI ZA SIROMAŠNOG ČOVJEKA

Published

9 mjeseci

10/12/2023

Mnoge žene sanjaju o udaji za imućnog čovjeka koji će ih pritom oboriti sa nogu i osvojiti srce, te udovoljavati u svemu. Međutim, u realnosti je to malo drugačije i obično se dešava da nije sve tako savršeno kao u snovima.

Ali, najbitnije od svega je da svoje supružnika spaja prava ljubav, jer tada je samo nebo granica, a to pokazuje i priča jedne žene iz Kragujevca za Stil. Njenu ispovuhest vam prenosimo u cjelosti:

“Znam da djevojke imaju velike zahtjeve kada traže budućeg muža. Skoro sve žele da se “dobro” udaju, pri tome misleći na novac. Dok je drugima važan fizički izgled. “Ako nije lijep i zgodan ne dolazi u obzir,” često čujem svoje drugarice da u šali izjavljuju.

I ja sam imala sopstvene zahtjeve za budućeg mladoženju. Bilo mi je važno da ne pije alkohol. Znam šta to znači i nisam htjela da pored sebe imam čovjeka koji će meni i djeci napraviti pakao od života. To je bio glavni zahtjev, ali i ne jedini!

Željela sam dobrog, posvećenog i marljivog čovjeka pored sebe. I naravno, nikad se ne bih udala za nekoga u koga nisam zaljubljena.

Nikad mi nije bilo važno da li moj dečko ima stan, novac, automobi ili imućne roditelje. Vjerovatno me novac nije zanimao jer ni ja nisam iz imućne porodice. Majka je sama odgajala brata i mene. Živjeli smo vrlo skromno.

A onda sam srela NJEGA – budućeg, doživotnog, gospodina pravog… Našli smo se… Nakon godinu dana smo odlučili da se vjenčamo.

Po saveremenim standardima, bio je siromašan. Odrastao je u velikoj porodici sa još petoro braće i sestara. Završio je fakultet mehanike aviona, služio dvije godine u vojsci, a potom dobio posao u srednjoj školi kao profesor.

Živio je u velikoj roditeljskoj kući sa roditeljima i braćom.

Kada smo se vjenčali (veoma skromno) počeli smo da živimo kao podstanari. Prvih šest mjeseci je prošlo u detaljnom upoznavanju (prvi put smo živjeli zajedno), naletima ljubomore i neslaganja. Raspravljali smo se o svemu, ali svejedno smo bili mnogo zaljubljeni.

Tada mu je umrla majka. Prvi i jedini put sam ga vidjela da plače. Uskoro smo dobili i djecu – radili smo na svojoj porodici.
Tražio je bolji posao, sa malo više novca kako bi mi kao porodica mogli komfornije da živimo. I dobio ga je. Novca nije bilo za razbacivanje, ali nismo ni oskudijevali.

Uspjeli smo da skupimo pare i da kupimo plac. Počeli smo da gradimo našu kuću uz pomoć manjih kredita. Život teče svojim tokom.

Nemamo idealnu porodicu. Postoje teškoće, kao i u svakoj drugoj porodici. Ali nama je najvažnije da smo svi zdravi i živi i na okupu.

Zajedno smo evo već sedam godina i iz ove perspektive mogu da kažem da je on i dalje čovjek kojeg sam htjela. Kad bih mogla da biram, njega bih opet izabrala.

Tokom ovih sedam godina, moja ljubav prema njemu je porasla još više. Znam da se na njega u bilo kojoj situaciji mogu osloniti. Vidim da i on voli mene i djecu, osjećam se prijatno pored njega.

Nismo bogati, nismo ni “iznad prosjeka”, ali nikome ne dugujemo novac niti tražimo materijalnu pomoć.

Nedavno se jedna moja drugarica udala za bogatog momka. Stalno se svađaju. Kaže svuda ide bez nje, pije, kocka se, nikad nije kući sa njom i djecom. Kaže ostavila bi ga da ne zarađuje toliko.

Nikad ne bih mogla da živim sa takvim teretom. Za mene je najvažnije da imam mir, složnu porodicu i pouzdanog muža.
Oduvjek sam htjela iskrenu vezu, zaljubljenog muža i zdavu djecu, i oduvijek sam znala da to novac ne može da mi da”, zaključila je ova voljena i sretna žena. (Naj portal)

Tagovi:budala istaknuto ljubav žena

Sljedeća vijest

Vlado častio cijelu kafanu: DVIJE BIVŠE MU SE UDALE ISTOG DANA, A OBJE SE ZOVU SANJA

Predhodna vijest

Žena zbog računa za vodu završila u bolnici: SNAHA UMALO NIJE DOKRAJČILA SVEKRVU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)