Sudbine

Priča za nepovjerovati: DUŽE OD 2 GODINE DONOSIO CVIJEĆE NA GROB NEZNANCA, A ONDA SE DESILA LJUBAVNA DRAMA

Published

12 mjeseci

30/09/2023

Život zaista ponekad zna da ispiše pravu dramu, sa zapletom kakvog se ni najbolji scenarista ne bi dosjetio, a jedan Britanac odlučio je da podijeli svoju priču, u kojoj je otkrio kako se niz neobičnih, i pomalo jezivih događaja, pretvorio u nešto veoma interesatno.

Riječ je o ispovijesti prepunoj isprepletenih osjećanja – od saosjećanja, do griže savjesti i kajanja, koja u sebi ima i elemente ljubavne drame.

Riješio je da događaje na groblju poslije očeve smrti podijeli na društvenim mrežama i pokupio je gomilu simpatija, a ovo je njegova priča, koja će možda jednog dana poslužiti i kao inspiracija nekom režiseru.

„Otac mi je umro. Znam, znam klasičan početak smiješne priče… Sahranjen je u jednom malom selu u Saseksu. Bio sam veoma blizak sa njim, pa sam stalno išao na njegov grob.To činim i danas. (Ne brinite, sad postaje zanimljivo)
Zatim je nastavio.

„Uvijek sam nosio cvijeće, kao i moja majka koja je isto često išla na groblje, kao i moji baka i deka koji su tada bili još uvijek živi, e i oni su nosili cvijeće. Očev grob je bio toliko prepun cvijeća, da je komotno mogao da osvoji i nagradu na nekoj izložbi.

Onda priča počinje da se zahuktava.

„Sve je to lijepo, ali bude mi žao lika koji je sahranjen do mog oca. NIKADA nije imao cvijeće. Umro je u 37. godini, na Božić i niko mu nikad nije ostavio cvijeće na grobu i sad je odjednom u komšiluku sa „cvjećarom“ koji je grob pored.
.
„Pa sam riješio da mu kupim cvijeće. Počeo sam da kupujem cvijeće za mrtvaca kog nikad ni vidio nisam!

Radio sam to neko vrijeme i nikada nisam spomenuo nikom. To je bila moja mala šala sa samim sobom… Pravio sam od svijeta bolje mjesto, jednim po jednim

Međutim, usledilo je jezivo saznanje.

„Pitao sam se da li postoji neka tajna veza između nas, nešto što me je tajanstveno privlačilo k njemu. Možda smo išli u istu školu, igrali za isti fudbalski klub, otkud znam… Krenuo sam da ga tražim po netu i poslije 10 sekundi sam ga našao.

I onda – šok. Žena mu nije ostavljala cvijeće na groblju – zato što ju je ubio. Na Božić. Pošto je ubio ženu, ubio je i njene roditelje. Poslije toga je skočio pod jedini voz koji je saobraćao kroz tunel te božićne večeri.

Zato mu niko nikad nije ostavio cvijeće. Niko osim mene, naravno. Ja sam mu ostavljao cvijeće na svake dvije nedjelje. Na svake dvije nedjelje i to u periodu od dvije i po godine!

Uslijedilo je i kajanje.

„Osjećao sam se užasno zbog njegove žene i njenih roditelja. E sad, nisam baš planirao da njima ostavljam cvijeće na dvije nedjelje u naredne 2 i po godine, ali osjećao sam se kao da im dugujem neku vrstu izvinjenja.

Evo šta je zatim uradio.

„Našao sam njihova grobna mjesta, kupio cvijeće i odvezao se tamo. I dok sam stajao pored grobova mrmljajući izvinjenja, pojavila se žena iza mene. Željela je da zna ko sam ja i zašto ostavljam cvijeće na grobu njene tetke i njenih bake i deke. Neprijatna situacija skroz…

Krenuo je sa pričom…

„Objasnio sam joj cijelu situaciju i rekla da je „ok, to je uvrnuto, ali veoma lijepo“. Zahvalio sam joj se i ovo je pa tek čudno, ali pozvao sam je na piće… Pristala je. Dvije godine zatim je opet pristala kada sam je pitao da se uda za mene. I tako sam upoznao svoju suprugu. (Kraj)

Ljudi su bili oduševljeni njegovom pričom, a mnogi su rekli i da zvuči kao neki scenario za film.

Sa jedne strane, to je sasvim moguće jer je teško provjeriti priče običnih ljudi na mrežama, ali sa druge strane pokazuje kako život može da bude neobičan i da nas jedna stvar zapravo navodi na drugu, a da toga nismo ni svjesni.

Bilo kako bilo, sve je to nepodnošljiva lakoća postojanja… (Naj portal)

Tagovi:cvijeće groblje istaknuto neznanac

Sljedeća vijest

Izabela je srce dala šarmantnom špijunu: SA 7 KUĆNIH KAMERA UZ POMOĆ PAMETNE TEHNOLOGIJE KONTROLISAO JE SVAKI MOJ KORAK

Predhodna vijest

Ustaje kad hoće, a za 4 dana zaradi i do 1.000 eura: PAMIĆI PLATU ZARAĐUJU U PRIRODI (Video)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)