Sudbine

Priča o Slobodanu Stanojeviću, usvojitelju 4 mališana: SVAKO TO DIJETE IMA MJESTO U MOM SRCU

Published

12 mjeseci

27/09/2023

Slobodan Stanojević (55) iz Nikšića spasio je četvoro malolJetnih Roma tako što je riješio da ih dovede u svoj dom i pruži im toplinu porodičnog života. Sada se njegovim dvorištem širi dječija graja i pesma.

Upoznao ih je radeći u skloništu za žrtve trgovine ljudima u Danilovgradu. Sprijateljili su se na izletima i mališanima se dopalo Nikšić pa je odlučio da ih uzme i postane im hranitelj.

“Ne znam šta su oni vidjeli u meni, posebno što su se vezali za mene.”

Njegov samački život ispunila je dječija radost a sada svako ima svoju sobu, svoj krevet i svoje mjesto u Slobodanovom srcu.

“Kad ujutru ustanem i vidim njih, probudim ih, ja sam stvarno sretan što sam ih uzeo i što su oni tu”, ističe on.

Slobodanovu iskrenu želju da pomogne ovoj djeci sa teškom životnom pričom, prepoznale su državne institucije. U Nikšiću je samo petoro djece smješteno kod nesrodničkih hranitelja.

“Prosto vezao se za djecu, dovodio ih je za ljetne i zimske raspuste, praznike, znači djeca su se već adaptirala na porodicu, što je i njegova šira porodica prihvatila”, kaže Marija Nikčević iz Centra za socijalni rad Nikšić, Šavnik i Plužine.

Za brigu o svakom djetetu država hraniteljima obezbjeđuje po 250 eura. Slobodan priznaje da sa tim novcem može djeci priuštiti pristojno odrastanje.

“Evo ovo četvoro djece može samo tako da živi sa tim primanjima. Sad što se tiče težine ja bih još mogao četvoro držati uz njih. Mašina pere robu, suđe, eto jedino taj ručak što se skuha, ali ni to nije težina nikakva”, priča Slobodan, prenosi Blic.rs

Od 4-og avgusta prošle god su kod njega i misli da su presretni jer se svi lijepo slažu, žive normalnim životom. Smatra da su djeca puna potencijala i da samo treba raditi sa njima. Želio je da postane njihov hranitelj kako ih ne bi vratili nazad u dom. Vidi da su sretni i da im je falila samo ljubav i pažnja. Majka ih je ostavila kada su bili jako mali a bolestan otac ih je podizao ali nije uspijevao da brine o njima. Ipak ističe da treba da poštuju svog biološkog oca bez obzira na sve jer nije ni malo lako odgajati ih sam u takvom stanju.

Mališani su mu beskrajno zahvalni što ih je spasio neizvjesne sudbine po domovima. Sjeća se koliko su plakali dok je on bio u procesu dobijanja licence za starateljstvo jer su se plašili da idu u dom. Najstariji brat kaže da je bio zabrinut za sudbinu svojih mlađih sestara i brata.

Slobodan je uspio da ih zadrži ali i oni su održali svoje obećanje i dobro su ga slušali i učili. Kaže da je ponosan i na sebe što je uspio da postigne sve ovo sa njima. Presretan je što se odlučio na ovu odluku i toliko ih je zavolio da ima utisak da su cijeli život tu uz njega. Opet bi uzeo djecu u hraniteljstvo da se ukaže prilika, ne bi se dvoumio.

Najstariji Raim ističe da na Slobodana gleda kao na rođenog oca i da ga mnogo voli. Posebno voli njihova druženja gdje se okupe pa se šale i pjevaju. Uz svog staratelja je postao drugi čovjek i kaže da živi drugi život.

Uspjeli su da nađu zajednički jezik jer su i djeca bila razumna. Dogovorom su postizali sve. Slobodan svaki dan po dva puta pređe iste maršute kada ih odvozi i dovozi iz škole. Nije mu teško jer su vrijedni i jer uče.

Za sebe kaže da je običan i jednostavan čovjek. Nikad se ne nervira jer se pita zašto bi to radio. Najviše vremena provodi u radu sa njima u vezi škole ali i u vezi ponašanja, oko svega što smatra da im može koristiti u budućem životu. Smatra da postupa sa njima onako kako bi postupali i roditelji sa rođenom djecom.

Volio bi kada bi oni uspjeli u životu jer smatra da to zaslužuju. Nada se da će ostati kontaktu i kada budu krenuli svojim putem. Rastanak neće lako pasti nikome od njih jer su se vezali i navikli jedni na druge, zaključuje Slobodan. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Merima Dževdetbegović, Tuzlanka velikog srca: JEDAN DJEČIJI OSMJEH MENI ULJEPŠA SEDMICU

Predhodna vijest

Ostajemo u BiH: SESTRE BLIZANKE ISTOG DANA POSTALE DOKTORICE MEDICINE

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)