Pratite nas

Sudbine

Priča o Radici Kosović: PRIZNALA UBISTVO JER JE PROGONIO DUH MRTVOG MUŽA

Published

on

Radica Kosović sada je pedestogodišnjakinja koja je osuđena na dvadesetogodišnju robiju zbog ubistva svoga, tada 42-godišnjeg supruga Branislava. U međuvremenu joj je kazna smanjena na 15 godina, pa će ova žena uskoro dočekati slobodu.

Nesreća se dogodila 18. jula 2011. Godine. Radica je, nakon ubistva, suprugovo tijelo zatrpala pur-penom ispod stepeništa porodične kuće u Novom Sadu.

Ona je na suđenju priznala zločin i navela da je ubila muža nakon višegodišnjeg maltretiranja u braku, tvrdeći da ju je suprug nebrojeno puta tukao i gurao niz stepenice, zbog čega je nekoliko puta pokušala samoubistvo. Imala je tada 35 godina.

Zločin je priznala nakon četiri mjeseca ćutnje jer ju je svo vrijeme, kako je kasnije kazala, progonio duh njenog supruga. Ona je otišla u policiju u pratnji svog advokata kako bi priznala ubistvo, ali i kako bi se oslobodila Branislavljevog duha. Radica je izjavila da je dugo krila zločin, ali nije mogla više da izdrži noćne more u kojima je počeo da joj se priviđa duh pokojnog muža.

„Nakon što sam ubila muža, odselila sam se kod majke. Ipak, tokom četiri mjeseca sam odlazila do kuće u kojoj sam živjela sa Branislavom kako bih pokupila neplaćene račune. Ne mogu tačno da se sjetim kada je Branislav, tačnije njegov duh, počeo da me progoni – rekla je Radica, i dodala:

„Duh me nije ostavljao na miru. Jedini način da ga se oslobodim bio je da se pokajem i priznam zločin. Branislav i ja smo se svađali, a te kobne noći je rasprava bila naročito žučna. On je u više navrata nasrtao na mene. Situacija se malo smirila, pa sam ja otišla u kupatilo kako bih popila lijek za smirenje. Ipak sam odlučila da taj „bensedin” stavim u tortu – rekla je Radica.

Njen suprug, kako je rekla, pojeo je parče torte i ubrzo zaspao.

„Čim se probudio ponovo je nasrnuo na mene. Pao mi je mrak na oči, pa sam ga ubola nožem i počela da ga udaram metalnom palicom, kao i još nekim predmetima. Kada sam shvatila da sam ga ubila, odlučila sam da ga stavim u najlon vreću i zakopam u dvorište. Zatrpala sam ga ciglama i sve oblijepila sa oko 20 boca pur-pjene, kako se ne bi osjećao smrad –

Pošto je nekoliko dana ranije Branislav imao udes u Crnoj Gori ona je, prema svom priznanju, tom činjenicom pravdala njegovo višemjesečno odsustvo.

„Govorila sam da je u Crnoj Gori na suđenju, čak sam pričala i da je u zatvoru samo kako bi objasnila njegovo odsustvo – rekla je Radica.

Zanimljivo je da ona smrt svoga muža nikada nije prijavljivala policiji, a takođe niko od komšija nije mogao da kaže da li je bilo nesuglasica u toj porodici.

Žene ubijaju nasilno

Inače, prema kriminološkim statistikama i izvještajima, žene mnogo rjeđe ubijaju od muškaraca, ali kada to rade znaju da budu izrazito nasilne. Kriminolozi kažu da, u zavisnosti od strukture ličnosti, žene ubice pokreću različiti motivi.

„U većini slučajeva žene ubijaju kada više nemaju drugi način da zaštite sebe i djecu od nasilnika, a društvena reakcija koja bi spriječila zločin izostane – objašnjavaju kriminolozi. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending