Priča o pjesmi “Žute dunje”
Ne predstavlja nikakvu novost kada se kaže da je “Bijelo dugme” bilo najpopularniji jugoslovenski bend. No, najpopularniji sarajevski bend bili su “Indexi”.
Asfalt i kaldrma
Razlog zbog kojeg je bilo tako, vjerovatno, leži u činjenici da je “Indexe” teško svrstati u jedan muzički žanr. Činjenica jeste da su oni bili rodonačelnici rokenrola kod nas, ali isto tako nisu bili isključivo rokenrol bend. U njihovom stvaralaštvu značajno mjesto pripadalo je i sevdahu.
Svojim muzičkim izražajem spojili su sevdalinku i rokenrol, tradicionalno i moderno, asfalt i kaldrmu, istok i zapad, te time stekli nezapamćenu naklonost publike i kultni status u društvu, koji ni danas nije izblijedio. Kada u opusu imate pjesme kao što su: “Bacila je sve niz rijeku”, “Sanjam”, “Jedan čovjek i jedna žena”, “Jutro će promijeniti sve”, kao i “Žute dunje”, onda fenomen veličine i trajanja “Indexa” postaje razumljiviji.
Na pjesmi “Žute dunje” nije radio kompletan bend, već samo Davorin Popović. Pjesma je snimljena za potrebe, sada već kultnog filma “Kuduz” Ademira Kenovića iz 1989. godine.
Popularni Pimpek pjesmu je snimio u saradnji sa Goranom Bregovićem koji je bio zadužen za muziku i aranžman. Zanimljivo, izvorno se zove “Voljelo se dvoje mladih”, a početkom 70-ih je snimio Himzo Polovina na albumu “Narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine”.
Tradicionalna pjesma
Riječ je, dakle, o tradicionalnoj pjesmi koju je Bregović obradio kako samo on to umije. Sada već čuvena anegdota vezana je za snimanje ove pjesme. Novinar Pavle Pavlović je tu zgodu jednom opisao:
– Kad čujem ono: “Voljelo se dvoje mladih, šest mjeseci, godinu…” i plakao bih i smijao se. Posljednjim atomima snage najčešće uspijevam u ovom drugom. Sjetim se tada kako su se snimale te legendarne “Žute dunje”. Goran Bregović, autor pjesme, već je gubio živce, a pjevač Davorin Popović bio je ljut kao ris.
Nakon desetak ponavljanja, istrčao je iz tonskog studija i onako po sarajevski, naredi Bregi da briše iz vidokruga. Poslije cigarete smirenja, Pimpek se vratio pred mikrofon i u cugu otpjevao ono što nas decenijama prikiva dok oduševljeno slušamo majstora glasa. Kada je izašao iz studija samo je, onako u prolazu, dobacio kompozitoru: “Mali, tako se to radi…”
Balada o nesretnoj, tragičnoj ljubavi decenijama je sklona raznim tumačenjima i interpretacijama. Ona da su bili različite klase (ona iz begoveske porodice, on obična raja, te im zato ne daše da se uzmu) je možda i najprihvatljivija. On je stoga otišao u Stambol, tada jedan od najrazvijenijih gradova svijeta, ne bi li stekao bogatstvo da bude dostojan izabranci svog srca.
Tragična ljubav
Da je to bogatstvo zaista stekao, kazuju nam stihovi – dvjesto dajem, spustite je, tristo dajem, otkrijte je – ali, kako to obično biva, zakasnio je sa svojim povratkom. Da li je lijepa Fatma umrla od neke neizlječive bolesti ili od tuge za dragim teško je reći. Upečatljive samo ostaju žute dunje kao simbol zabranjene, neretne i tragične ljubavi. Simbol uzaludnog traganja za bjelosvjetskim bogatstvima, kad vam je na dohvat ruke najslađe zabranjeno voće…
Ozren Tošić (Naj portal)
