Kada se 1982. godine pojavika pjesma “Ja vragolan i moj deda” lokalne radio stanice su u emisijama želja, čestitki i pozdrava ovu numeru ponavljale svakog sata. Bila je to namjenska pjesma koju je narodu poklonio Ljubo Kešelj, a drugi glas mu je pjevala tadašnja supruga Zorica Brunclik. Ova pjesma je uljepšala starost milionima djedova i podigla ponos milionima unuka.

“Ova pjesma je mali životni roman, zahvaljujući vrhunskom tekstu mog saradnika Žike Radujevića. Komponovao sam je za sebe, onako kako je ja osjećam, po mjeri moje interpretacije, bez prevelikih očekivanja. Iako pesma zvuči namjenski, nisam je komponovao sa nekom ličnom namjenom i namjerom da zaradim pare – kaže maestro Ljubo Kešelj.

Pjevušeći ove prelijepe stihove, osjetio sam onu čestitost i patrijarhalnost koju sam naslijedio od moga djeda iz sela Draževići kod Sarajeva. Namjenske pjesme znaju i da dosade, ali ova pjesma ima svoj šmekeraj i svoju vanvremensku poruku.

“Naslušao sam se divnih i slikovitih priča koliko je ova pjesma značila ljudima. Izdvojio bih jednu sliku iz Banata: “Deda i ja u crvenom traktoru, fergusonu, truckamo se po ravnom ataru. Baka zove na ručak, ulazimo u kuću, uključujemo radio, kreće pjesma ‘Ja vragolan i moj deda’. Vraćamo se na njivu još odmorniji i nasmijaniji.” (Naj portal)