Priča o pjesmi ‘Bijelog dugmeta’: Da li je Selma ista žena i iz Čoline pjesme ‘Podlugovi’
Muzički, kulturološki i društveni fenomen najvećeg kalibra. To je bilo “Bijelo dugme” u Jugoslaviji. Devet studijskih i četiri koncertna albuma, pregršt hitova i vrhunskih muzičara koji su se tokom dvije decenije postojanja benda smjenjivali, učinili su da sastav bude mnogo više od muzičkog fenomena.
Zaljubljuje se u žene koje sreće
Bregovićevski pastirski rok, odnosno rokenrol upakovan u domaći, balkanski aranžman, učinio je da slava “Bijelog dugmeta” bude neprolazna. Neki će, čak, reći da je pastirski rok preteča turbofolka. Priča o pjesmi Bijelog dugmeta je priča o muzičkom fenomenu.
Nabrajati sve neprolazne hitove ovog kultnog benda bilo bi bespredmetno, jer su rijetki oni koji napamet ne znaju njihove najslavnije pjesme. Jedna od takvih je i “Selma”, posvećena preminuloj Selmi Borić, a koju je napisao Vlado Dijak.
Simbolika, ambijent i narativ ljubavi na željezničkim stanicama posebno su inspirisali Dijaka. On je tu tematiku iskoristio za svoje dvije ponajbolje pjesme, „Selmu“ „Bijelog dugmeta“, te „Stanicu Podlugovi“ koju je na melodiju Kornelija Kovača otpjevao Zdravko Čolić.
U obje ove pjesme radnja se odvija na željezničkim stanicama. Na njima se lirski subjekt momentalno zaljubljuje u žene koje sreće. Da li su obje pjesme posvećene Selmi Borić zaključite sami…
Ljubav je fenomen koji nema dimenzije
Razlika između njih je ta što je u “Stanici Podlugovi” lirski subjekt ostao zabezeknut pred ljepotom misteriozne žene. Dok se u “Selmi” uspijeva obratiti ljepotici koja mu je u trenutku ukrala srce, upućujući joj nemušto – ne naginji se kroz prozor.
Priča o pjesmi kaže da je Selma Borić te 1949. godine bila učenica Druge ženske gimnazije u Sarajevu. No često je odlazila kod roditelja u Zenicu. Pjesnik i humorista Vlado Dijak bio je ludo zaljubljen u nju. Jjednom prilikom ponudio se da joj ponese kofere do željezničke stanice. Ali ni tada nije skupio hrabrosti da joj izjavi ljubav.
Zato je, ispraćajući je sa perona, dok mu je ona mahala iz kupea, izgovorio rečenicu koju je kasnije pretočio u hit baladu “Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor”, a koju je otpjevalo “Bijelo dugme”.
Sjećanje na Vladu
Selma je za pjesmu saznala tek 1962. godine kada joj je otac poslao novinski članak u kojem su bili objavljeni stihovi. Goranu Bregoviću je rekla da je ona ta Selma, posjetila je Dijakov grob, priznala da je i ona za njim patila, a onda i sama objavila zbirku poezije “Selma putuje na fakultet”, u kojoj se nalazi i pjesma “Sjećanje na Vladu”…
Ljubav je fenomen koji nema dimenzije, pa se ne može ni izmjeriti, ali ako uzmemo ove činjenice u obzir, možemo vidjeti svu njenu silinu, jer joj ni udaljenost, ni godine, ni decenije nisu mogle ništa. Ona je neuništiva, nesalomiva, neukrotiva. Još kad je ovako maestralno opjevana, onda se može reći i da je u vječnost okovana…
Ozren Tošić
Pročitajte još:
