Pratite nas

Sudbine

Priča o Ismailu, zeničkom šampionu plivanja bez ruku: TRAŽIO JE DA MU DAMO SVOJE RUKE, SAMO DA OSJETI KAKO JE IMATI IH!

Published

on

Ismail Zulfić iz Zenice je rođen bez ruku, ali to ga nije spriječilo da ovlada mnogim vještinama i da pokaže i dokaže da je i nemoguće moguće. On je rođen bez ruku, a prsti na jednoj nozi potpuno su mu spojeni,.

Međutim, to ga nije spriječilo, a ni danas ga ne sprječava, da živi kao i svako dijete. Osim što je naučio da crta i piše, rukuje komjuterom i telefonom, Ismail i skija i pliva, vješto barata s loptom, jer voli nogomet.

A uz to redovno osvaja i medalje. Do prije nekoliko godina kada se pojavio u čuvenoj emisiji “Kvadratura kruga” ovaj hrabri dječak imao je čak 39 medalja. Njihov broj se sada povećao, pa je nakon posljednje, koju je osvojio prije nekoliko nedjelja, u svojoj školi dočekan uz gromoglasni aplauz svih učenika.

Ismail je u martu ove godine osvojio bronzanu medalju na paraplivačkom Svjetskom prvenstvu u plivanju, a njegovi drugari iz škole učinili su taj uspjeh još posebnijim.

“Krio sam se iza stuba i plakao kad je pobedio”

“Za Ismaila nema prepreka, niti granica – rekao je svojevremeno Ismet, otac ovog mališana koga, osim nevjerovatne energije, krase ogromna srčanost, nevjerovatna volja i upornost, ali i osmjeh koji ne skida sa lica.

Da nauči da piše trebalo mu je samo dva mjeseca, a iz škole su rekli da su dijete primili objeručke i rado. Djeca su ga prihvatila kao sebi ravnoga, a pomoć drugara ne izostaje.

“Svakog dana jedan učenik je bio zadužen da mu pomogne. Djeca su to doživjela kao čast – rekli su iz škole.

Ipak, Ismailov put do prihvatanja i uklopljavanja u kolektiv nije bio mnogo lak. Kako je njegov otac svojevremeno pričao, najmanje pet vrtića ga je odbilo, uz izgovor da ne rade “sa takvom djecom”.

“Kao roditelji željeli smo da pliva zbog zdravlja, ne zbog ovoga što je danas. Međutim, u početku smo imali problem jer je imao fobiju od vode – kaže otac.

Trener nije odustajao. Našao je način da Ismaila uvede u bazen, a kako je rekao – čim je ušao, bilo je genijalno. Takmičenje je uslijedilo već poslije samo par mjeseci.

“Djeca su navijala za njega. Ja sam se sakrio iza stuba i počeo sam da plačem – rekao je trener Amel Kapo, kome je Ismailov uspjeh bio san od samog početka.

Poslije ovoga redali su se samo uspjesi i priznanja.

“Kad porastem volio bih da budem trener plivanja, sve mogu raditi – rekao je u “Kvadraturi kruga” ovaj mališan iz Zenice.

Njegova majka Emina svojevremeno je ispričala kako je izgledalo kada je na svijet došao mali Ismail.

“Nisam imala snage ni da govorim, a oni su me zasipali pitanjima. Shvatila sam da se nešto dešava. Slučajno sam se okrenula i, kada sam vidjela da kupaju moje dijete držeći ga za noge, jer nije imao ruke, doživjela sam šok – rekla je tada Emina.

Danas ovi preponosni roditelji kažu da nije uvijek bilo lako.

“Tražio je od mene i muža da mu damo svoje ruke, da vidi kako to izgleda kada se imaju ruke. To su bili najteži trenuci u našim životima, kada bi nas upitao hoće li mu ikada narasti ruke ili kada je tražio da mu damo svoje ruke da i on nas zagrli – ispričala je ona tom prilikom.

Ismail se danas takmiči i sa starijima od sebe, a najveća želja mu je “da ima ruke”. Tako je nedavno odogovorio na pitanje voditelja sa jedne TV kuće “da li ima neku želju u životu”: (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending