Sudbine

Priča o djevojci i izmučenom novosadskom beskućniku nikoga ne ostavlja ravnodušnim: PROFESORA HEMIJE ZATEKLA SAM U PAPUČAMA I PELENAMA

Published

10 mjeseci

27/11/2023

Djevojka se toga dana uputila na posao, ali ono što ju je dočekalo putem, nikako nije mogla očekivati. Naime, djevojka iz Novog Sada, primijetila je beskućnika koji se samo htio skloniti od jakoga vjetra, što mu ovoga puta nije pošlo za rukom.

Kako joj je to redovna ruta, upoznata je s činjenicom da se mnogi ljudi kojima je želja skloniti se od kiše i zime, okreću željezničkoj stanici koja im pruža krov nad glavom, piše Blic.

Međutim, jedan beskućnik nije imao sreće jer je ista po novome zatvorena, dok je on, kao i mnogi drugi, ostao na ulici i na velikoj hladnoći, a jedna mu je djevojka sa žaljenjem u očima, odlučila priči.

Kako je opisala u objavi na Facebooku, čovjek je sjedio, bio slabo pokretan, a kada je ušla u razgovor s njim, saznala je i da je, na njeno veliko iznenađenje, profesor hemije.

“Ne razgovaram često s beskućnicima, iako im često dam koji dinar ili nešto za jelo, ali večeras me nešto potaknulo na razmišljanje. Niko s njima ne razgovara, a svi ih zaobilaze kao nepoželjne pakete na ulici. Možda ovom nesretnom čovjeku u ovoj kišnoj i hladnoj noći, ta riječ nešto znači. Razgovarali smo i on je pozitivno prihvatio moje obraćanje i čini mi se da mu se svidjelo. Svidjelo se i meni. Saznala sam da je obrazovan i dobila sam grubi uvid u to zašto mu je sudbina takva kakva je” , primijetila je.

Nije bila sigurna je li mu za vjerovati o priči koju je pričao, a koja je bila vezana za njegovo obrazovanje u području hemije, ali intuicija joj je govorila da je to istina, s obzirom na elokventnost kojom je raspolagao.

Zabrinule su je i njegove riječi o nedavnom izlasku iz bolnice. Beskućnik koji joj je pričao o svojoj vrlo tužnoj sudbini, na nogama je imao samo papuče, a nosio je i pelene za koje je djevojka bila sigurna da ih ne mijenja redovno jer naprosto nema kako.

“Postoji mogućnost da je čovjek dementan i da ima porodicu koja ga možda traži. Ako se neko slučajno nađe u priči, da zna gdje je. Dala sam mu nešto novca jer u blizini ništa nije radilo, a moj autobus uskoro je kretao. Zamolila sam ga da mi obeća da će prvo kupiti hranu, pa ako nešto ostane, može potrošiti kako god hoće”, prisjetila se.

Nakon što se spremala na rastanak od ovog naizgled izmučenog gospodina, primijetila je da su mu prišle još dvije djevojke koje su načule njihov razgovor, a isti ih je očigledno potaknuo da i one na neki naći pomognu čovjeku koji se nalazi u teškoj situaciji. Pa je tako jedna djevojka pomogla s nešto malo novca, a druga mu je udijelila jedno pecivo.

Također, djevojka iz Novog Sada, zaključila je kako postoji puno ljudi pored kojih ljudi samo prođu, bez da se osvrnu na njihov problem, a možda im umjesto novca koji je svima prvi na pameti, mogu pomoći isključivo s lijepom riječi koje će se s radošću sjećati. (Naj portal)

Tagovi:beskućnik pelene priča profesor

Sljedeća vijest

Muž joj podvalio: USVOJILA DJEČAKA KOJEG JE ON NAPRAVIO DRUGOJ ŽENI

Predhodna vijest

Otac za primjer: MALOG ADAMA MAJKA JE OSTAVILA U PORODILIŠTU, TATINA LJUBAV JE SVE ŠTO IMA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)