Ostare pa ih kritikujemo kako su zaboravni, ponekad naporni, kako se previše miješaju u naše živote dijeleći savjete pa često i sami zaboravljamo da su roditelji ti koji su za nas imali more stpljenja onda kada smo učili da hodamo, kada smo upoznavali svoje emocije ili kada bi s ljubavlju pripremljen ručak završavao nespretno prosut po podu ili po tek opranoj i ispeglanoj odjeći.
Ima one djece koje zatvaranje tog životnog kruga isprate nesebičnim davanjem sebe cijelih onima koji su radili najbolje što su znali kako i od njih napravili čovjeka.
Fotografija jednog mladića po imenu Arkar iz Burme, pravi je primjer požrtvovanosti i ljubavi prema roditeljima. On je, naime, da bi ih spasao od terorista, nosio na ramenima sedam dana i noći svog oca i majku, koji nisu u stanju da se kreću.
Arkar je prešao oko 160 km dok nije svoje roditelje doveo do bezbjednog odredišta. Roditelji su Arkara dobili kasno i zbog toga su mu dali ime koje u prevodu znači „nebo“.
Korisnici drušvene mreže Fejsbuk kojom ta fotografija kruži saglasni su u jednom – Arkarov gest vrijedan je svakog divljenja. (Naj portal)