Pratite nas

Sudbine

Preživio rat, ali ne i mir: PRIČA O DJEČAKU ALENU ŠAHOVIĆU, KOJEG JE AUTOMOBILOM USMRTIO PIJANI VOZAČ

Published

on

Obilježavanje tridesete godišnjice opsade Sarajeva probudila je mnogo emocija u svima koji su je preživjeli. Kako piše N2, 30 godina, proleti kao dlanom o dlan, a tih 44 mjeseci opsade bile su duže od života.

Građani Sarajeva, heroji, ni tada u najtežim danima nisu odustajali od sebe, od humanizma, od dobrote, od života. Tokom opsade mnogi od njih zaslužili su da ih ne zaboravimo, svojim djelima zadužili su Sarajevo, da ih pamti.

Ovo je priča o dječaku Alenu Šahoviću, čije sudbina tjera suze na oči. Fotografija MIlomira Kovačevića je obiška svijet, a na njoj je Alen Šahović u majici Mickey Mouse sa puškom u ruci.

Alen je preživio rat, ali nije mir. Crna sudbina stigla ga je kasnije. U novembru 2015. godine , u motocikl dječaka koji je preživio rat, zapucao se automobil pijanog vozača. Pijani vozač pobjegao je sa mjesta nesreće. Ispostavilo se da se radi o službeniku Granične policije.

Prema optužnici, Alen Čorbo je 5. novembra 2015. godine, upravljajući Volvom sa 1,41 promila alkohola u krvi, udario u motor Keeway Matrix kojim je upravljao Šehović.

Nakon nesreće je nastavio voziti, gurajući motocikl ispod svog vozila u dužini od oko 150 metara i ne pogledavši da li je Šehović živ i da li mu može pomoći.
Da je Čorbo izazvao nesreću i usmrtio motoristu, policija je otkrila po tablici, koja mu je spala sa automobila na mjestu nesreće. Na suđenju se izjasnio da nije kriv.

Hasan Dupovac je bio policajac koji je vršio uviđaj nakon nesreće. On je ustanovio slijedeće:

“Vršeći dužnost službenog lica, bio sam na uviđaju te sam naknadno radio na slučaju. Na licu mjesta je bilo samo tijelo motocikliste i njegov motocikl. Primijećeni su ostaci vozila i prednja registarska tablica, na osnovu koje se zaključilo ko je vlasnik i koje je marke vozilo.

Nakon toga, otišli smo na adresu vlasnika i utvrdili da je on automobil posudio Čorbi, koji je njegov prijatelj. Uzete su izjave vlasnika vozila te Čorbine supruge, a sam Čorbo i automobil su pronađeni nedaleko od kuće vlasnika. Čorbo je bio u rastresenom stanju i vidno potresen. Sve je odmah priznao”, kazao je na suđenju Dupovac.

Čorbo je 2018. godine nepravosnažno osuđen na 16 mjeseci zatvora. Porodica ubijenog bila je šokirana kaznom koju je Čorbo dobio, a Alenova majka nakon izricanja presude kazala je da se nikada nije ni izvinio porodici.

Ni Alenov otac nije preživio mir, heroj odbrane grada nakon rata nije mogao trpjeti nepravdu i prema tvrdnjama preostalih članova porodice, raznio se bombom. Rat i mir u Bosni i Hercegovini učinili su da gotovo cijela porodica nestane. Zbog nepravde, od ručne bombe koja raznosi vlastito tijelo ili od pijanog policajca za volanom. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending