Sudbine
Presjelo mu rođendansko slavlje: KAKO SU ZBOG ŠKORE I “CAJKI” POLOMILI IVANA ANDRIJAŠEVIĆA?
Višestruki prelomi lobanje i kosti lica, prelom dna očne šupljine, prelom jagodične kosti i kosti gornje čeljusti, prelom nosne kosti, prelom lobanje i kosti lica nespecificiranog dijela – sve su to povrede koje je dobio 28-godišnji Vinkovčanin Ivan Andrijanić u noći s 20. na 21. novembar, tokom proslave rođenja rođakovog sina u lovačkom domu.
Pretukli su ga, kaže, momci iz Srijemskih Laza koji su skupa s njima bili na toj fešti koja je lako mogla završiti i kobno po njegov život. A sve se odigralo zbog muzičkih želja. Te večeri pjevalo se uz Cecu, Viki, Lukasa….
“Bilo nas je 30-ak. Rođak koji je slavio rođenje sina živi u Srijemskim Lazama, pa je na feštu, osim nas iz Vinkovaca i Novog Sela pozvao i dečke srpske nacionalnosti iz Srijemskih Laza s kojima se on druži. Sve je cijelu noć bilo veselo, ali oko dva sata dogodilo se nešto što nisam ni u najvećoj noćnoj mori očekivao”, ispričao je Andrijanić te nastavlja:
“Većina se već razišla i u sali nas je ostalo desetak. Ostao sam ja i suprug od moje sestrične te njih sedam, osam dečki iz Srijemskih Laza, kada je neko upitao imam li neku muzičku želju. S obzuirom da se muzika puštala s YouTubea, rekao sam da može pustiti nešto od Škore”, rekao je Andrijanić, piše Jutarnji list.
I tada su, kaže, krenuli problemi.
“Neko od njih je rekao, a da ne bi možda i Thompsona, na što sam ja, osjetivši da bi moglo biti problema, kazao da ne treba ništa, nego da i dalje možemo slušati cajke, kao što je bilo u većem dijelu noći. No, moja želja njima je očito bila povod da me napadnu i tada sam osjetio jak udarac u glavu koji me srušio na pod. Vidio sam dečka iz Srijemskih Laza koji me prvi udario, a onda i još dvojicu koji su me počeli cipelariti na podu.
Nakon toga sam se pokušavao zaštititi od udaraca, a imam osjećaj da su me svi tukli, neki su mi doslovno skakali po glavi, sve dok se nije umiješao suprug od moje sestrične koji me zaštitio svojim tijelom, pri čemu je i sam dobio nekoliko udaraca”, ispričao je ovaj mladić, sedam dana nakon događaja u kojem je mogao izgubiti i život s obzirom na povrede koje je zadobio.
On i suprug njegove sestrične uspjeli su nekako pobjeći iz sale, a u tom trenutku je automobilom naišao brat od rođaka koji je slavio rođenje djeteta i odvezao ih u Opću županijsku bolnicu Vinkovci. Tamo su Ivanu utvrđene teške tjelesne povrrede zbog kojih je prebačen u KBC Osijek, gdje je 24. novembra podvrgnut operaciji koja je trajala gotovo tri sata. Iz bolnice je na kućnu njegu otpušten 26. novembra. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON