Pratite nas

Sudbine

Prelijepa ljudska priča: SUZANA BESPLATNO ULJEPŠAVA DAME NAKON HEMOTERAPIJE

Published

on

Kako biste nekome objasnili ko su heroji? Da li su to junaci iz crtanih filmova ili ljudi koje svakodnevno srećemo u prevozu, prodavnici, na poslu? Dobro razmislite o tome da li su ti ljudi, koji svakodnevno čine dobra djela dostojni da ih nazovemo upravo tako, herojima.

Tragom te premise Espreso je odlučio ovu priču posveti ženi koja je usrećila mnoge pripadnice ljepšeg pola. Ona drži salon ljepote “Ivana” i empatija ju je pokrenula na jednu specifičnu akciju. Ponudila je besplatno iscrtavanje obrva ženama koje su prošle proces hemoterapije. Ima li ljepšte vijesti od toga da ta humana akcija traje neograničeno?

Kako je došla na ideju da obraduje sve žene koje nesumnjivo zaslužuju drugu šansu i priliku da svima pokažu svoju ljepotu.

“Akcija je počela prije par godina kada mi je jedna klijentkinja predložila da njenoj prijateljici zbog teške finansijske situacije i bolesti odradim obrve jer bi to njoj jako značilo. Mlada je, prošla proces hemoterapije i voljela bi da ima lijepe obrve. Kada sam na to pristala i kada je došla njeno oduševljenje, sreća i emocije nakon iscrtanih obrva su me podstakli na ovaj gest humanosti. Od tada vazi akcija koja je vremenski neograničena – kaže Suzana.

Ona navodi da joj se mnoge žene javljaju sa željom da iscrtaju obrve, ali ona smatra da je mnogo više onih koje se ipak ne javljaju, a imaju istu potrebu. Suzana takođe objašnjava i koliko nove obrve znače tim ženama.

“Po mom dosadašnjem iskustvu u radu sa ženama to im daje neku snagu i volju da nastave dalje tj. to je nešto što im prvo padne na pamet poslije teškog perioda, da se srede i budu lijepe prije svega sebi, pa onda i svojoj okolini . Poslije takvih životnih okolnosti svaka žena želi da se vrati normalnom životu, po mogućnosti još ljepša i jača.

Suzana dodaje da joj se sve žene zahvaljuju nakon iscrtavanja i da joj pružaju poršku da nastavi to da radi. Sigurno je da čini dobro djelo, ali i da činjenje dobrih djela pruža poseban osećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

“Osjećaj kada unesete u nečiji život nešto što ih čini sretnim je neopisiv. Potpuno dijelim sa njima tu euforiju i sreću i to me kasnije dugo drži. Te žene su posebne.
Ona dodaje da bi i svojim kolegama rado preporučila da pomognu nekome na isti način.

“Na žalost u današnje vrijeme mnogo je žena koje se susreću sa hemoterapijom i kojima bi svakako značilo da u svom okruženju imaju nekog ko bi ih obradovao u tom periodu oporavka.

Heroina Suzana dodaje da bi bilo lijepo od cjelokupnog društva da na bilo koji način pomogne ženama koje su prošle hemoterapiju i da učini sve što bi im vratilo osmjeh na lice.

Glavni cilj ovog teksta je da podstakne sve ljude nježnog srca da su dobra djela uvijek “u modi” i da nema ljepšeg osjećaja od toga da ste nekome pomogli. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending