Travnik je grad smješten u srcu Bosne i Hercegovine. Prvi put se spominje 1463. godine u izvještaju trogirskog kneza koji se danas čuva u arhivu grada Zadra. Čuveni putopisac Evlija Čelebija u 18. vijeku ga opisuje kao „grad s hiljadu vrela“.

U periodu od 1699. do 1851. godine bio je glavni grad bosanskog pašaluka, iz kojeg je stolovalo 77 vezira. Travnik je specifičan i po tome što je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Također, to je i grad sa najviše turbeta u Bosni i Hercegovini.

Prostorna matrica jedne orijentalne varoši prepoznaje se u Travniku na svakom koraku. Turisti imaju mnogo toga da vide i obiđu, počevši od srednjovjekovne tvrđave, velikog broja objekata iz osmanskog perioda: džamije, medresa, sahat kule, turbeta, mostovi, česme i dr.

Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro Zatim tu su objekti iz perioda austrougarske uprave: glavna ulica sa stambeno poslovnim zgradama, zgrada nekadašnje Isusovačke gimnazije, katolička i pravoslavna crkva. Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro, sa raritetnom lokomotivom, koji je kao muzejski eksponat postavljen u dvorište Muzeja.

Zatim, tu je veoma posjećena Rodna kuća Ive Andrića, u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta, ali obilaze i izložbene postavke u Zavičajnom muzeju Travnik i na Starom gradu, u kuli i baruthani.

Na prostoru travničke općine nalaze se mnoga kulturna dobra, među njima i brojne nekropole sa stećcima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima koji su 2016. godine uvršteni na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Veoma posjećena je i rodna kuća Ive Andrića u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta [Ustupljeno Al Jazeeri]

Ima mnogo anegdota, neke od njih su ušle u literaturu, kao što je Andrićeva „Priča o vezirovom slonu“.

Ipak ću iskoristiti priliku da spomenem još neke primjere integracije kulturnog naslijeđa u turizam. Na Starom gradu već pet godina djeluju radionice ručne obrade tekstila i narodnog lončarstva. Pokrenuli smo ih da bi spasili od nestanka i zaborava neke stare obrte. Po „znanje“ smo išli čak u Visoko, tačnije u obližnje mjesto Lješevo, gdje se naš saradnik obučavao kod ondašnjeg lončara. Taj obrt je kod nas izumro, a nekada je bio veoma razvijen u selu Pulcu kod Travnika.

Turisti se oduševljavaju kad prilikom obilaska Starog rada naiđu na tkalju koja tka starinsko platno „bez“ i lončara koji na licu mjesta izrađuje zemljano posuđe.

Pored toga, u okviru „Ljeta na Starom gradu“ organiziraju se različiti kulturni sadržaji, koncerti, izložbe, predstave, književne večeri i dr. Zanimljivo je da se u Travniku očuvao i običaj pečenja kajgane na Prvi dan proljeća, 21. marta. Na Starom gradu se to obilježi poznatom travničkom Kajganijadom.

Uz zvuk žubora Plave vode i ispijanje Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik

Na kraju našeg razgovora posjetili smo naselje Šumeće, gdje se nalazi izvor Plave vode, koje je najljepše mjesto za odmor u Travniku. Na ovom mjestu, uz zvuk žubora vode i ispijanju Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik. (Naj portal)