Sudbine

Pređu 350.000 km za godinu i po: SNEŽANI I ĐORĐU KAMION JE DRUGA KUĆA

Published

2 godine

11/01/2023

Bračni par Snežana i Đorđe Mandić, profesionalni vozači kamiona iz Gradiške, za godinu i po vozeći zajedno kamion po evropskim putevima prešli su 350.000 kilometara. Kamion DAF od 480 konjskih snaga, s prikolicom, njihova je druga kuća, a ovaj mladi bračni par uživa u svakom trenutku putovanja.

Ekipi agencije Anadolija ispričali su da pošto u kamioni žive, jedu i spavaju, zbog higijene obuću prije ulaska u kabinu izuvaju i ostavljaju na stepenicama.

Snežana Mandić (27) je odrasla u porodici vozača, a kaže da ljubav prema kamionima osjeća odmalena. Ispočetka nije o tome govorila jer je roditelji nisu u tome podržavali.

“Međutim, kada sam se udala, muž mi je postao profesionalni vozač i on me podržao da položim i tako smo nas dvoje krenuli na naše daleke puteve”, kaže Snežana.

Uglavnom voze noćne vožnje na relaciji Italija – Španija. Po danu spavaju, naveče kreću i smjenjuju se tokom vožnje od 12-13 sati. Kad Snežana vozi Đorđe spava i obrnuto.

Najviše odmora imaju vikendima i najčešće ovo vrijeme provode u Barseloni u Španiji. Posjećuju gradske plaže i obilaze grad. Tokom ljeta često su na plažama pa im je to kao mali godišnji odmor. U proteklih godinu i po dana, od kada voze zajedno, obišli su mnogo mjesta u Italiji, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj.

“Prvo, ja sam oduševljena, posao kao posao uopšte nije težak, smatram da svaka žena to može, pogotovo u današnje vrijeme kamione je puno lakše voziti. Ovdje baš ima jako puno predrasuda.

Mnogi su bili u fazonu kao šta će žena u kamionu, zbog čega vozi, to nije za ženu, mada ja mislim baš suprotno, žene su sposobne za sve i mogu sve i ovo je nešto prelijepo, putuješ svijetom, zarađuješ prije svega i ono što je meni najbitnije ostvarila sam svoje snove”, ispričala je Snežana Mandić.

Početak bračnog života ovog neobičnog mladog para takođe je vezan za kamion. Naime, njihovo svadbeno vozilo bio je baš kamion. Kažu da ne bi ništa mijenjali, a želja im je da u budućnosti imaju svoje kamione.

“Mi u suštini radimo samo ono što nam paše, ono što volimo, ako nam se kuha, mi kuhamo pored kamiona, u kamionu imamo stvari koje se mogu jesti, koje se ne moraju kuhati, jer u kamionu nema kuhanja”, ispričala je Snežana.

Iako im je kompanija za koju rade obezbijedila parking na kojem se nude sve potrebne usluge, kao što su i pranje i peglanje, Snežana radije ove poslove obavlja kad dođu kući.

“Za sada nam nije teško, nemamo djecu pa je lakše, kada dođemo kući imamo vremena za sve, ali u budućnosti kada dođu djeca mislim da će se planovi morati malo drugačije okrenuti”, kaže ona.

Njen suprug Đorđe Mandić (29) kaže da im dobro ide i da ravnopravno rade. Na pitanje kakav je Snežana vozač odgovorio je:

“Snježa? Snježa je zmaj. Vozač k'o vozač stvarno vozi školski, fino, svaka pohvala, od 90 posto vozača vozi bolje”.
Izuzetno je zadovoljan njihovim izborom.

“Upisao sam Prirodno-matematički fakultet, smjer matematika i to sam napustio iz razloga što volim kamione. Odrastao sam u porodici vozača, isto. Molili su me – fakultet, ali ne, ja volim kamion, hoću kamion i u kamionu sam, porodica mi je sada u kamionu”, kaže Đorđe Mandić.

Pojasnio je da njih dvoje zajedno imaju 21 sat radnog vremena. Od 21 sata 20 sati imaju vožnju, a kada se idealno poklopi, za to vrijeme mogu preći 1.600 kilometara, što znači da iz Hrvatske uspiju stići u Barselonu.

Ovaj posao za njih ima mnoge prednosti, a jedna od njih su odlasci na najpoznatije evropske plaže.

Prošle godine smo bili 18 puta na moru i za 18 puta što smo bili nama su plaćali da budemo na moru. Svaki vikend na moru i još plaćen”, kazao je Đorđe.

Ispričao je da dio Evrope na kojem oni voze ima jak sindikat vozača, pa tako postoje mokri čvorovi koji su veoma čisti, besplatni tuševi i razne druge usluge za vozače. Snežana i Đorđe kažu da je u suštini hrana za vozače jeftina na nekim odmaralištima, pa je na primjer u Španiji obrok 11 evra, u Italiji 12 do 13 evra. Kada se požele domaće kuhinje imaju plinsku bocu i kuvaju pored kamiona.

“Zahvaljujući ovom radu, mi možemo ostvariti sve svoje želje, planove. kao mladi bračni par koji se odlučio na ovaj korak mi možemo za pet godina da riješimo svoje stambeno pitanje bez kredita, bez ičije pomoći i možemo da pokrenemo vlastiti biznis, što je za 99 posto omladine u današnje vrijeme nemoguće. To je san za 99 posto omladine”, rekao je Đorđe Mandić. (Naj portal)

Tagovi:Đorđe Mandić istaknuto kamion Snežana Mandić

Sljedeća vijest

Ta žena je bila na našoj svadbi: DAN NAKON VJENČANJA UHVATILA GA U PREVARI

Predhodna vijest

Mostarska braća Ibrahim i Ekrem Silić darovali 66 litara krvi: TO JE LIJEK KOJI NE MOŽEMO KUPITI U APOTECI ILI NA RECEPT

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)