Dosta se priča o problemima poslodavaca zbog nedostatka radne snage. S jedne strane i u Bosni zbog odlaska ljudi u inostranstvo, dobrog i kvalifikoanog radnika sve je teže naći, a još teže platiti.
Poslodavci su u strahu, a nezaposleni ili oni koji u iskusli rad u privatnom sektoru za minimalna primanja, radno vrijeme bez ograničenja ili godišnjih odmora, te kašnjenje plata, u rizi radne snage vide šansu za veću zaradu. Kuhari su digli cijenu na 4.000 KM, konobari na dvije hiljade, a dnevnica građevinskom radniku je premašila 100 KM…
Cijene svojih uskuga digle su i čistačice. O tome nam je ispričala Džemila Kulović, koja je tražila higijeničarku za rad u njenom hotelu. Javio joj se prijatan ženski glasm te počeo sa pitanjima:
“Koliko hotel ima soba? Kada je pauza za doručak i koliko traje? Šta sve treba da se čisti? Kada je godišnji odmor I koliko dugo traje?
Nakon što je dobila sve informacija, nezaposlena kandidatknja je postavila svoje uslove:
“Ja želim platu od 2.500 KM” – kazala je.
Na to joj je Džemila odgovorila:
“Djevojko, zakasnili ste. Prije pola sata sam primila radnicu za platu od 2700 KM”.
Naravno, bila je to reakcija poslodavca na zahtjeve radnice, jer joj je bilo neshvatljivo da čistačica traži platu od 2.500 KM. (Naj portal)