Kada je riječ o zakonima, niko nikada nije rekao da su oni uvijek bili fer i pravedni. Tipičan primjer nepravde desio se kada je San Francisko postao prvi grad u Sjedinjenim Državama koji je kriminalizovao ružnoću.

Da, dobro ste pročitali, u 1880-im godinama ste mogli biti kažnjeni ako niste dovoljno lijepi u javnosti.

Ovakve odredbe širom Sjedinjenih Država zabranjivale su pojavljivanje na javnim mjestima bilo koga ko je „bolestan, osakaćen, ili na bilo koji način deformisan, odnosno neugledan“.
Ovi „ružni zakoni“ bili su stvarni koliko i američki građanski rat, a u stvari su se pojavili baš kada je rat pokucao na vrata zemlje. A ni oni nisu bili šala, već su došli sa strogim definicijama ružnoće. Zakoni se nisu odnosili samo na jutarnju nadutost ili pojavu akni.

U Americi 19. vijeka nije bila tajna da su klasa i izgled išli ruku pod ruku. Negdje 1867. godine, u San Francisku je donesen jedan od prvih statuta ružnog zakona koji je glasio ovako:
„Da se zabrani ulično prosjačenje i da se određene osobe uzdrže od pojavljivanja na ulicama i javnim mjestima“.

Za vrijeme rata i terora, vlasti su vjerovale da će osobe užasnog izgleda postati samo još jedna stvar koje se treba plašiti. Ulice su očišćene ovim zakonom kako bi „dame delikatnog zdravlja“ mogle da lutaju uokolo bez straha od deformisanih monstruoznosti.

Riječi kao što su „odvratno“, „ružno“, „deformitet“ i druge, našle su svoj put u većini uredbi širom država, ali svaki statut je imao svoju verziju koja je zabranjivala radnje prosjačenja i lutanja ružnih ljudi po gradu. Ovakve verzije ružnih zakona javnost je pozdravila. Članak u Čikago tribjunu nazvao je uklanjanje neuglednih prosjaka sa ulica javnim dobrom.

Termin „ružni zakoni“ dodijeljen je okrutnim uredbama 1975. godine, kako zbog predmeta njihove materije, tako i zbog užasnosti njihovog djejstva. Do 1974. zakon je već bio ukinut.
Osobe sa invaliditetom su postepeno dobijale veća prava, a 1990. godine je u Sjedinjenim Državama usvojen Zakon o Amerikancima sa invaliditetom. (Naj portal)