Pratite nas

Izdvojeno

Donna Ares nas je napustila prije 7 godina: Njene posljednje riječi i dalje odjekuju

Published

on

Donna Ares

Iako je Donna Ares prerano napustila ovaj svijet, sa svega 40 godina, učinila je mnogo. I to ne samo na muzičkoj sceni. Njen način borbe sa opakom i vrlo teškom bolešću postao je inspiracija svim ljudima koji prolaze kroz slične situacije.

Otvoreno je pričala o svim iskušenjima kroz koje je prolazila tokom tri godine liječenja. Za nju riječ “nemoguće” nije postojala, ona je bila ta koja je svoju porodicu tješila, vjerovala je u bolje sutra i svaki novi dan. Sa druge strane, surovo iskreno je pričala o svemu što joj je dijagnoza karcinoma donijela.

Borba s karcinomom

–  Još uvijek sam dobro!!! Podnošljivo je, iako već osjećam i vidim, uostalom, kako polako blijedim – napisala je jednom prilikom Donna.

Međutim nikada nije odustajala, čak i u najtežim situacijama, bila je u kontaktu sa svojim mnogobrojnim fanovima. Pet dana prije smrti postavila je još jednu fotografiju na svoj Instagram – njenu sliku prije opake bolesti, na kojoj je izgledala najbolje i napisala “Voli vas vaša Donna Ares”.

– Sve je sama prihvatila, možeš da zamisliš koja je to snaga bila. Govorila je da joj je samo jedan dan, ona bi ustala i nešto uradila, zapisala nešto. Otvorila se posljednjih šest mjeseci pred smrt, sve je iz sebe izbacila što ju je tištilo. Očistila je dušu, preuzela sam njen teret – rekla je Donina majka Ajka.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Donna Ares (@donnaares)

Kada je preminula, Donna Ares širom regiona nastao je muk.

– Ona nije plakala, pa ne ide da i ja pred bolesnikom plače. Danas svoje suze ne krijem, osmjehom ih pokrijem. Dona dok je bila živa, rekla mi je da ne smijem plakati pred svima. Ali, nikada neću biti dobro, pola je tuga, pola je normalan život – rekla je ona.

Riječi koje joj je kćerka uputila pred smrt su joj sada glavna zvijezda vodilja.

Morala sam naći pomoć psihijatra, koji mi je i veliki prijatelj. Kad prođe period teške tuge od 2, 3 godine, rekao mi je da moram živjeti sa lijepim uspomenama. Nekada prođem normalno pored uspomena, a nekad me režu kao mač. Ali, ona nikada ne bi voljela da ja izgubljena hodam i to mi je zvijezda vodilja, kako se ona borila – priča Ajka i dodaje:

– Kada je shvatila da dolazi njen kraj i da ne može dalje, nama koji smo ostali iza nje očitala je lekciju i poručila: “Do posljednjeg trena morate biti jaki, boriti se svakog dana iz početka.” Naravno, mi se trudimo da ispunimo njenu želju.

Posljednjih šest mjeseci pjevačica je provela kod majke, zajedno su provodile cijeli dan. Ističe da je imala i mnogo posjeta, prijatelji i kolege su joj stalno dolazile. Ali, nakon gubitka kćerke, Ajku su ulice rodnog mjesta počele da guše.

Sačuvati od zaborava

– Morala sam da se preselim, inače ne bih izdržala. Promjena sredina me je spasila. Otišla sam u Švicarsku i tamo provela dvije i po godine. Novi ljudi, šetnje, parkovi, šume, mir, tišina, obilazak mnogih gradovi… Ali to je samo dio tzv. terapije, jer izgledaš kao normalna, a “podijeljena” si ličnost, izgledaš normalno, a nisi normalan – iskrena je pjevačicina majka.

Najveća utjeha joj je što je imala tako posebnu kćerku na koju je cijela porodica ponosna i nada se da će je njene pjesme sačuvati od zaborava, kao i da će njena borba biti motivacija svim ljudima da nikada ne odustaju.

A na današnji dan, 2. oktobra 2017. godine, preminula je Donna Ares, bosanskohercegovačka pjevačica i kantautorica, izgubivši, u 41. godini, borbu s opakom bolešću.

 

 

Izdvojeno

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending