Pratite nas

Razglednice

Posjetite ih jer ih je čovjek skoro uništio: OVIH 25 ČUDA PRIRODE PRIJETI NESTANAK

Published

on

Ledenjaci se tope, klima se zagrijava, nivo mora raste, a mnogim ugroženim vrstama prijeti izumiranje.

Ekološki najosjetljivija područja i dalje su ranjiva, a najnoviji izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama i naučnikai o klimatskim promjenama potvrđuje ono što već neko vrijeme znamo: Vrijeme je za aktivnu promjenu naših potrošačkih navika i smanjenje emisije stakleničkih plinova ako želimo još malo uživati u našem planetu. U nastavku su neki od najvećih svjetskih prirodnih čuda koje bi valjalo posjetiti dok su “još u životu”.

1. Koralni greben Belizea, Belize
Ne čudi da je drugi po veličini koralni greben na svijetu pod prijetnjom klimatskih promjena. Godine 1998. već je pretrpio težak incident te time izgubio 50 posto koralja u mnogim područjima kao i prepoznatljiv koralj sagnan.
“Brinem se za Belize Barrier Reef. Greben od 300 kilometara s bogatom bioraznolikošću morskih životinja čini ga jednim od najjedinstvenijih ronilačkih lokacija. Rečeno je da više od 90 posto vrsta koje tamo žive ostaje neidentificirano, ali nažalost mnoge su u opasnosti zbog onečišćenja koje je stvorio čovjek, posebno plastike – kaže Torben Lonne s Divein.com.

Dobra vijest je da je Belize napredovao u naporima za očuvanje okoliša, a prošle godine na Dan planeta Zemlje, 22. aprila, obavezali su se eliminirati upotrebu plastike za višekratnu upotrebu, poput slamki, pribora za jelo i vrećica. Vlada je također zaustavila svako bušenje nafte na moru u nastojanju da očuva eko sisteme oko grebena. Više od 1.000 različitih vrsta morskog života je u opasnosti, ali izgledi su dobri za budućnost ako se trenutno stanje održi, kaže Lonne.

2. Nacionalni park Doñana, Španija
Najveće močvarno područje Europe nalazi se u Španiji. U Nacionalnom parku Doñana u Huelvi, južna Španija, milioni ptica selica zaustavljaju se na ovom bogatom močvarnom području s bioraznolikošću na putu između Evrope i Afrike. Dom različitih ekosistema, uključujući močvarno područje, dine u pokretu i 19 kilometara netaknutih bijelih plaža, također je utočište ugroženim vrstama poput iberijskog risa i španskog carskog orla.
“Bez obzira na veliki stepen zaštite i bogatu bioraznolikosti, park je decenijama ugrožen industrijskim projektima, korištenjem zemljišta, invazivnim vrstama i klimatskim promjenama – kaže Rocío Haro iz tvrtke Alandis Travel. Naime, 2016. godine, nakon globalne kampanje Svjetskog fonda za zaštitu divljih životinja, španska vlada objavila je zabranu iskopavanja močvarnih staništa rijeke Guadalquivir koje je bogata bioraznolikošću, te je time uklonila (za sada) najneposredniju prijetnju nacionalnom parku Doñana.

3. Planine Rwenzori, Uganda
Ove planine u istočnoj ekvatorijalnoj Africi između Ugande i Demokratske Republike Kongo još su jedna žrtva klimatskih promjena.
“Planine Rwenzori jedno su od samo tri mjesta u Africi na kojima možete pronaći stalne ledenjake. Međutim 2020. ekspedicija konzervatora Klausa Thymanna potvrdila je da Mount Baker i Mount Speke više nemaju ledenjake – kaže Marc Christensen iz turističke tvrtke Brilliant Africa. Thymann je usporednim slikama dokazao da su dva od pet afričkih vrhova izgubljena. Zato je sada posljednja prilika da vidite afričke ledenjake prije nego što zauvijek nestanu. Ledenjak Mount Stanley jedini je preostali ledenjak u Rwenzorisu, a studije sugerišu da bi mogao nestati do 2025, tvrdi Marc.

4. Pingvini na Antarktiku
Ljepota ledenih uslova na Antarktiku prizor je za pamćenje, ali uskoro bi ono moglo izgledati prilično drugačije. Istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Global Change Biology pokazalo je da bi do 2100. godine 98 posto kolonija carskih pingvina moglo biti dovedeno na ivicu izumiranja. S obzirom da je njihov životni ciklus vezan uz postojanje morskog leda, stalni gubitak istog mogao bi dovesti u opasnost 70 posto populacije pingvina do 2050.

5. Maldivi, Republika Maldivi
Dvadeset do 50 godina, to je vremenski okvir koji naučnicii predviđaju za nestanak Maldiva. Smještena usred Indijskog oceana, zbirka od 200 malih ostrva i atola možda je poznata po bijelim pješčanim plažama, bogatim koraljnim grebenima i klijenteli poznatih osoba, ali ima i najniži teren od bilo koje druge zemlje na svijetu, koji stoji na manje od 1 metar nadmorske visine.

“Mnogi naučnici predviđaju da će klimatske promjene uzrokovati poplave na Maldivima i da će do 2100. nivo mora učiniti tamošnja ostrva potpuno nastanjivima – kaže Randall ‘Mr. Beach’ Kaplan, osnivač i izvršni direktor web stranice s informacijama o plažama Sandee. S globalnim nivoom mora koji raste 3 do 4 milimetra godišnje, neka od nižih ostrva mogla bi postati nenastanjiva do 2050. godine, prema NASA-i, to bi utjecalo na brojne ugrožene vrste poput morskog psa leoparda i divovske Napoleonove ribe.

6. Tuvalu, južni Pacifik
Negdje između Australije i Havaja nalazi se mala zemlja Tuvalu. Sačinjena je od devet malih ostrva, a ovaj netaknuti raj sa zadivljujućim lagunama i koraljnim grebenima privlači samo najhrabrije putnike jer tu zemlju posjećuje otprilike 1.000 turista. Klimatske promjene i porast nivoa mora, polako, ali sigurno prijete stanovnicima ostrva. Dva od devet ostrva Tuvalua već su na ivici propadanja, a naučnici predviđaju da bi Tuvalu mogao postati nenastanjiv već za 50 godina. Ako se to dogodi, stanovnici Tuvalua mogli bi postati prve dokumentirane izbjeglice na svijetu zbog klimatskih promjena.

7. Everglades, Florida
Kao rezultat ljudskog uplitanja koje je utjecalo na kvalitet vode i stalne klimatske promjene, ovaj ptičji raj također je dom morskim kravama, nedostižnoj panteri iz Floride i američkom krokodilu, devet različitih klima (piljevina, mangrove, borove savane), a nedavno je uočen i Pine Rockland Trapdoor pauk, koji je zadnji put viđen 1920. godine.

8. Nacionalni park Glacier, Montana
Krševita divljina Nacionalnog parka Glacier do 2030. može ostati bez ledenjaka zbog toplijeg ljetnog vremena i promjena snježnih padavina. Iako nije vijest da se broj aktivnih ledenjaka smanjuje, 1900. godine u ovom parku je bilo 150 ledenjaka, sada ih ima samo 25. Ako ste oduvijek planirali vidjeti ledenjake i istražiti cestu Going to-the-Sun Road ili ići na rafting niz rijeku Flathead, čini se da je sada pravo vrijeme za to.

9. Franz Josef i ledenjak Fox, Novi Zeland
Morski ledenjaci Novog Zelanda značajno mijenjaju svoju masu iz godine u godinu i opadaju tokom posljednje dvije devenije. Prema članku iz The Guardiana, ledenjak Franz Josef ‘brzo se povlači te je izgubio ogromnih 1,56 km u dužini’. Ledenjak Fox čeka ista sudbina, a od 2019. njegova pristupna cesta je zatvorena zbog poplava i velikog klizišta te je sada dostupna samo helikopterom.

10. Bijele litice Dover, Ujedinjeno Kraljevstvo
Kultne bijele litice Dovera nisu samo prizor za posmatranje; za Engleze to predstavlja mjesto gdje dom počinje i završava. Ove litice su uvijek bile ranjive, ali loše vrijeme, olujni valovi, smanjeno snabdijevanje sedimentom i erozija plaže kulminirali su time što je u posljednjih 150 godina stijena erodirala 10 puta brže nego je to bilo prethodnih 7000 godina prema izvještaju iz 2016. godine.

11. Mrtvo more, Izrael
Guste vode bogate mineralima zasad su još uvijek prisutne, ali nestaju zahvaljujući pretjeranom iskopavanju minerala i problemima nestašice vode. Novi izvještaj procjenjuje da nivo vode tone oko 1 metar godišnje, dok zemljište tone oko 15 centimetara godišnje. To je rezultiralo brojnim rupama, neka odmarališta morala su se zatvoriti, a stručnjaci procjenjuju da se to možda neće dogoditi do 2050. Iako postoji predloženo rješenje s kanalom Red Dead, gdje će se voda odvoditi iz Crvenog mora, ovaj potez mogao bi pokrenuti seizmičku aktivnost u regiji, što bi moglo dodati još jedan sloj stresa već ranjivoj okolini.

12. Wedding Cake Stijena, Australija
Smještena sat vremena od Bundeene u Novom Južnom Walesu, neobična blijeda nijansa stijene nastala je kao rezultat ispiranja željeza, a posljednjih je godina ograđena kako bi spriječila bilo koga da stoji na ivicama litice ili uz njih. Slojevi stijene su ‘opasno mekani’ i prijeti im urušavanje, što je vidljivo po vertikalnim prijelomima. Iako mu se možete diviti samo izdaleka, obalna šetnja po Kraljevskom nacionalnom parku još je uvijek slikovita i prošarana drugim spektakularnim stijenama.

13. Planina Fuji, Japan
Ako posjećujete Japan, morate vidjeti planinu Fuji. Međutim, pogled na njen vrh s bijelom kapom možda neće biti još dugo takav.

“Nažalost, snježne padaline u Fujiju smanjivale su se posljednjih 8-10 godina. Čuveni vulkan prekriven snijegom uskoro će biti vulkan pravilnog izgleda bez snježnih vrhova – kaže Joel Speyers iz Prep4Travel. Prema NASA-i, opažanja snježnog indeksa ukazuju na to da je snježni pokrivač u decembru 2020. na planini Fuji bio među najnižim u 20-godišnjoj evidenciji satelita, a njegova kultna snježna kapa bila je znatno manja.

14. Plaža Lanikai, Havaji
Ova plaža je više puta proglašena najboljom plažom na svijetu, a to je čast koja bi uskoro mogla postati zaboravljena uspomena. Pitanje umjetnih morskih zidova i vreća pijeska značajno doprinosi ukupnoj obalnoj eroziji, a studija koju je provela tvrtka ProPublica pokazuje da se južnom polovinom plaže više ne može hodati i da je veći dio preostale obale erodiran. Sveukupno se procjenjuje da je Oahu izgubio otprilike četvrtinu svojih plaža zbog učvršćivanja obale, a naučnici upozoravaju da bi se taj broj mogao popeti na 40 posto do 2050. godine.

15. Bazen Kongo, Afrika
Klimatske promjene nisu jedina prijetnja zelenom blagu u bazenu Konga. Druga najveća prašuma na svijetu također osjeća posljedice rastuće potražnje za drvetom, što je rezultiralo intenzivnom sječom šuma u Gabonu i Kamerunu. Zbog ovih i tekućih problema koji se tiču ilegalnog bušenja nafte i krčenja šuma, do 2040. godine moglo bi se izgubiti do dvije trećine šume i njenih jedinstvenih biljaka (sadrži više od 10.000 vrsta tropskih biljaka) i divljači (bonobo, planinske gorile, šumski slonovi). Globalno, gubitak Kongovih bazena također igra ključnu ulogu u apsorpciji ugljen dioksida – njegova stabla upijaju oko 1,2 milijarde tona ugljenog dioksida svake godine – i proizvodnji kisika, što bi samo ubrzalo stopu klimatskih promjena

16. Prašuma Atsinanana, Madagaskar
Smještena na istoku Madagaskara, ovo mjesto svjetske baštine dosljedno je na vrhu popisa koje putnici moraju posjetiti. Nije ni čudo što je šest nacionalnih parkova dom mnogim rijetkim vrstama poput 25 različitih vrsta lemura, 50 vrsta gmazova i 100 endemičnih vrsta slatkovodnih riba, od kojih su mnoge ozbiljno ugrožene.
“Nažalost, krivolov i ilegalna sječa na tom području doveli su do toga da su prašume Atsinanane prošle 2010. stavljene na UNESCO-ov popis ‘ugroženih’ – kaže Aman Saxena iz Trip101.

17. Sundarbans mangrova šuma, Indija i Bangladeš
Ovaj niz niskih ostrva u Bengalskom zalivu poznat je po svojoj jedinstvenoj šumi mangrova. Jedna od najvećih na svijetu, dom je rijetkim bengalskim tigrovima, krokodilima u slanoj vodi, jelenima i riječnim delfinima iz Gangesa. Nažalost, zagađenje, krčenje šuma i prekomjerni ribolov uzrokovali su eroziju obala i krčenje mangrovih šuma. UNESCO procjenjuje da će, ako dođe do porasta nivoa mora za 45 centimetara,, biti izgubljeno 75 posto mangrova u Sundarbansu, a s njim i mnogi životinjski, biljni i ljudski životi koji od toga zavise.

18. Veliki koraljni greben, Australija
Za sada je legendarni Veliki koraljni greben zaobišao to da ga UNESCO proglasi ‘opasnim’ mjestom, međutim, nema sumnje da je pod velikom prijetnjom. Dom je više od 1625 vrsta riba, 133 vrste morskih pasa i raža, te 600 vrsta mekih i tvrdih koralja, ali porast temperature okeana ozbiljno je utjecao na greben, koji je australska vlada ocijenila u ‘vrlo lošem’ stanju 2019. godine.

19. Planina Kilimanjaro, Tanzanija
Ovaj legendarni vrh možda je nekom planinaru najveći izazov, ali zahvaljujući visokim temperaturama, njegova ledena kapa polako se otopila. Godine 2020. svjetski poznati penjač na ledu Will Gadd odlučio je ne penjati se na planinu Kilimanjaro zbog opsežnog smanjivanja njegovih ledenjaka. Umjesto toga, završio je snimanjem 45-minutnog avanturističkog dokumentarnog filma, ‘Posljednji uspon’, o tome što uzrokuje veliko topljenje. Očekuje se da će ledenjaci potpuno nestati s Kilimanjara u roku od nekoliko decenija.

20. Amazonska prašuma, Brazil
Svijet su 2019. šokirale slike Amazonske prašume u plamenu gdje je izgorjelo približno 9840 kvadratnih kilometara šume. Nažalost, 2020. ponovno je gorjelo, a ovoga puta, prema analizi satelitskih podataka od NASA-e, požari su bili jači. Čak i nakon decenije očuvanja, procjenjuje se da će najveća tropska prašuma na Zemlji koja se širi od Brazila do Perua, Ekvadora i Venezuele nestati za 50 godina zahvaljujući pretjeranim zahtjevima za govedinom, sojom i drvetom.

21. Rijeka Yangtze, Kina
Krstarenje najvećom azijskom rijekom je zasigurno najbolji način za njeno istraživanje. Treća najduža rijeka na svijetu (6300 kilometara) je jedna od najplodnijih rijeka i održava polovinu kineskih divljih životinjskih i biljnih vrsta. Dom je i pandama, sibirskim ždralovima i pliskavicama, no nažalost, kombinacija gusto naseljenog područja i jako industrijski razvijenih gradova uzrokuje velike poplave i uništavanje staništa na tom području, zagađivanje vode te utjecaj na vodosnabdijevanje miliona ljudi. Međutim, s donošenjem novog zakona koji obećava kineske napore da ispuni svoje obaveze prema Pariškom sporazumu, zemlja sada pojačava ozelenjavanje i dekarbonizaciju privredne aktivnosti kako bi dosegla vrhunac emisije ugljika do 2030. godine i neutralnost ugljika do 2060. godine.

22. Arktički polarni medvjedi
Pogoršanje klimatskih uslova predstavlja prijetnju osjetljivom ekosustavu Arktika, a jedna dodatna žrtva otapanja leda je polarni medvjed.

“Naučnici kažu da klimatske promjene prijete mnogim životinjama na Arktiku i to potpunim izumiranjem. Polarni medvjedi u najvećoj su opasnosti, jer kada se smanji površina leda, prisiljeni su se preseliti na obalu s manjom količinom hrane – rekao je za The Siberian Times svjetski poznati istraživač Fjodor Konjuhov.

23. Himalajski glečeri, Indija
Globalno zatopljenje uzrokuje topljenje himalajskih ledenjaka brzinom koja se udvostručila od početka 21. vijeka. Prema izvještaju BBC-a, ‘glečeri na Himalajima ne samo da opasno pune ledenjačka jezera, već uzrokuju i druge opasnosti koje se ne prate’.Dok se uslovi oko ovog čuda prirode uveliko ne poboljšaju, virtualno iskustvo putovanja moglo bi biti najbolji način da ga doživite.

24. Nacionalni park Joshua Tree
Kako bi izgledao nacionalni park Joshua Tree bez njegovih prepoznatljivih Joshua stabala neobičnog oblika? Ako se klimatske promjene ovako nastave, ovo kultno drvo koje je krasilo pustinju Mojave 2,5 miliona godina možda će nestati. Naime, 22. septembra 2020., Kalifornijsko povjerenstvo za ribu i divljač jednoglasno je izglasalo da se zapadnim stablima Joshue odobri privremena zaštita ugroženih vrsta, čime je nezakonito sjeći, oštetiti ili ukloniti stablo Joshua bez dozvole ili posebnog dopuštenja na godinu dana . Iako će se time kupiti neko vrijeme za pomoć u sadnji mlađih stabala, stablo Joshua ostaje na milost i nemilost toplijim, suhim vremenskim uslovima

25. Vulkan Taal, Filipini
Iako je vulkan Taal jedan od najmanjih vulkana na svijetu eruptirao je 34 puta u posljednjih 450 godina, posljednji put u januara 2020. Ovo popularno turističko mjesto trenutno je zatvoreno za turizam zbog emisije visokog nivoa sumpornog dioksida. Drugi najaktivniji vulkan na Filipinima oduvijek je bio popularno turističko mjesto zbog svog slikovitog okruženja usred jezera Taal i blizine grada Manile i plaže Batangas, no vjerojatno će neko vrijeme biti nedostupan.
“Nedavne vulkanske erupcije u vulkanu Taal uzrokovale su ne samo gubitak nekoliko života, već i uništenje flore i faune jezera Taala i okolnih prirodnih staništa. Erupcije su ozbiljno oštetile okolna poljoprivredna zemljišta i zagadile vode jezera, što je učinilo da ovo čudo prirode bude u opasnosti od nestajanja – kaže Aman Saxena iz Trip101. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending