Pratite nas

Sudbine

Pomozimo Almiru Čehajiću Batku: ŠTEDIM NA INZULINU, JER NEMAM NOVCA!

Published

on

Almir Čehajić Batko televizijski i radijski voditelj, humanitarac kaže za sebe da nije slobodan čovjek. Tako osjeća, a i realno je tako. Čehajić je uhapšen i pritvoren sredinom oktobra prošle godine pod sumnjom za zloupotrebu položaja ili ovlasti i pranje novca u Nevladinoj organizaciji “Otvorena mreža”, osnovane s ciljem pomoći oboljelima, porodicama oboljelih i da skupe neophodan novac za liječenje, piše Interview.ba.

Čehajić se tereti da je nelegalno stekao blizu 625 hiljada KM, ali i da je raspolagao kreditima u ime firme “City – Otvorena mreža” iz Sarajeva, a čime je, prema mišljenju istražitelja, navedenoj firmi prouzrokovana šteta veća od 50 hiljada KM. Prijavilo ga je “sedam nezadovoljnih ljudi koji žele da im se vrati novac koji su dali za transplantaciju, ali da je taj novac trenutno upotrijebljen za druge bolesnike”. A formalno, tužba je stigla samo od supruga jedne nezadovoljne pacijentkinje.

“Od tada i živim i ne živim. To je kao da vas na stanici udari tramvaj. Kad ustanete, iz želje da preživite, gledate prvo ko vam se smije. A onda vidite, ima i onih koji bi vas još dotukli. I smognete snage, da ustanetei kažete sebi: “E sad ćeš koračati”. I koračam, kaže na početku razgovora.

Kaže da razmišlja o svemu, kaže kako svako sebi može natovariti belaj, pa i oni koji se drže svojih principa.

“No, ja imam samo jedan usud – usud nemoći pred umirućim čovjekom, umirućim djetetom. I na žalost usud pred sistemom u kojem živimo, dodaje.

Nije lako priznaje baviti se humanitarnim poslom, pomagati umiruće, gledati njihove porodice. Kaže da svako od nas proba makar saslušati 10 ljudi koji traže pomoć. Akumulirati taj bol.

“Međutim, iza mene stoje rezultati. To je najjača energija. Iza nas je 230 umiruće djece I bolesnih ljudi koji su sada živi i zdravi. I najveći broj transplantacija. Više smo uradili nego država sa svim svojim resursima i to mi daje snagu – kaže Batko.

Kad ga pitamo je li mu danas žao što je uopće radio taj posao, kaže:

“Eto, neka sada pucaju u mene, ali ja sam najsretniji čovjek na svijetu, jer rezultati koje smo mi postigli pokazuju da imam razloga za sreću. I ne čudi ga što je umjesto “hvala” dobio tužbe, pritvor, nemir koji živi proteklih mjeseci.

“Ja sam umro. Umro sam kad mi je dijete umrlo i kad se ovo dogodilo. Sjedite s čovjekom koji je umro. To govore i moji nalazi. Dramatično stanje srca, enormne vrijednosti šećera, bio sam pred amputacijom noge. Zadnja dva mjeseca nisam mogao dobiti inzulin jer sam izgubio sve, nemam način da objasnim ljudima da nemam para. Ostao sam bez posla. Na birou, zbog neke administrativne šifre nisam bio osiguran do jučer. Nisam mogao dobiti inzulin koji mi život znači. Privatno sam nabavljao inzulin, kojega dajem sebi dva puta, pa sam da bih uštedio i preživio prepolovio dozu, govori i opominje da se ne sažaljeva sam nad sobom, niti da se žali.

O sudskom procesu i onome što piše u optužnici ne želi, pa i ne može previše govoriti. Napominje samo da ni slučajno nije mogao određivati ko će kada biti transplantiran. To, tvrdi, određuje kompjuter u centralnoj jedinici u Francuskoj, prema nalazima.
“To uostalom govori i slučaj gospođe koja je nakon što me je tužila dobila poziv da dođe na transplantaciju. Ja nisam mogao iz pritvora odrediti da nju pozovu, napominje.

Dodaje kako mu se samo danas čini da je dobio što je tražio.

“Tukao sam se sa sistemom, sa hiljadama ljudi, ja bih rekao borio sam se protiv fašizma. I protiv onih koji su onemogućili da građani koji imaju državljanstvo naših zapadnih susjeda mogu tamo bez problema na transplantaciju, a drugi… Eto, pogledajte ko vlada i rukovodi najjačim instuticijama od Fonda zdravstvenog osiguranja, preko ministarstva zdravstva, direktora najuticajnije bolnice koja šalje pacijente u zagrebački Merkur, šefice Transplantacijskog programa u FBiH…

Sve kardovi jedne stranke. Eto, šefica Transplantacijskog programa u FBiH je na sastanku sa predstavnicima četiri transplantaciona tima iz inostranstva, vrhunskim stručnjacima kazala da je ona na tom mjestu jer joj je suprug dobio posao u Sarajevu, pa je i ona preselila ovdje. Sad se rastaljuju, šalju pacijente u zagrebački Merkur i Turskoj. Fond to plaća – kaže Čehajić.

On vjeruje da se našao na meti tih klanova, da je pokvario talove.

“Molio sam ih i kumio da to preuzmu. Eto, neka pregledaju sve, do zadnjeg papirića, neka dokažu da sam lopov, ali neka u BiH naprave transplantacijski program. Klečao sam i molio – evo vam ugovori, vi samo nastavite raditi. Niko nije htio, tvrdi Čehajić.

Kaže da njegov rad nije bio neka nadljudska misija, nego je želio da pacijenti izbjegnu užase Indije, Pakistana. Bio je u mogućnosti preko tima Mreže nabaviti novac, osigurati predtransplantacione preglede, smještaj, koordinatore. A sve to košta. Mogao je i pacijentima koji čekaju transplantaciju osigurati da šalju krv svaka tri mjeseca. S njima čekati, nadati se godinama.

To je i jedna od stavki optužbi, pa o njoj za sada ne želi. Ali želi naglasiti da su ovdje u BiH, pogotovo u Sarajevu, jaki lobiji. Pa se sjeća i onoga o čemu nije rado pričao, ali ovih dana prolazi kroz misli.

“Kad je moje dijete umrlo, stao sam pred profesorom Voloneka, zamolio ga, da u ime moje rahmetli kćerke, spasi. Spasio je 500 djece i 700 kataterizacija. Milioni su, između ostaloga, zahvaljujući i meni ostali u ovoj zemlji. I? Govori li se o tome? Ne govori. Nego samo o tome da sam zloupotrijebio one koji su trebali pomoć. Eto, imaju knjige, računi pa neka se pregleda. I ne samo za transplantacije nego i bolesne od leukemije, kaže.

Bez obzira na sve, vraćamo se na početak. On veli da više nikada neće biti slobodan čovjek.

“Izgubio sam obraz, sponzore. Ja sam označen kao lopov. Deset godina, toliko spašenih života. Napravili su kao da sam otvorio štand, na kome piše “jeftino transplantacija”, kao da sam uzimao novac i bez ikakvih problema osiguravao operacije u Francuskoj. Eto, neka sada oni koji su za to zaduženi radi. Imaju rješenja, ugovore. Neka nastave, govori Čehajić.

Veli da je on učinio što je mogao, nudio četiri besplatna transplantaciona tima, da svjetski stručnjaci educiraju naše doktore. I ništa. To jeste bilo jedino rješenje. Tada ne bi bilo ni sadake, ni poziva, ni ovog sudskog slučaja. Međutim, to je priča nekih sretnih zemalja. (Naj portal)

PROČITAJKTE I OVO:

Potvrdilo Tužilaštvo: GLUMAC BATKO SA VISOKIM ŠEĆEROM JE, IPAK, UHAPŠEN ZBOG PRONEVJERE 600.000 KM

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending