Pratite nas

Zanimljivosti

Pogledajte najveću pčelu na svijetu: ZOVU JE „LETEĆI BULDOG“, ČETIRI PUTA JE VEĆA OD OBIČNE (Video)

Published

on

Davne 1859. godine je poznati prirodoslovac Alfred Russel Wallace, istražujući daleko ostrvo Bacan u Indoneziji, došao do zapanjujućeg otkrića; Megachile plutona, odnosno najveće pčele na svijetu, piše 24sata.

Wallace je otkrio pčelu koja je otprilike četiri puta veća od normalne, opisao je kao “velikog crnog kukca nalik osi, s golemom čeljusti poput jelenka”. U više od sto godina to je bio jedini zapisani susret s divovskom pčelom. Neki su strahovali da je krčenje šuma dovelo do izumiranja te vrtste.

Godine 1981. biolog Adam Messer otkrio je nekoliko gnijezda Megachile na Bacanu i susjednim ostrvima toliko rijedak da su lokalni stanovnici rekli da nikada prije nisu vidjeli gnijezda. Opet, to je decenijama bio jedini susret s vrstom

Nakon decenija sumnje da je izumrla, divovsku pčelu, koja je danas poznata kao ‘Wallaceova divovska pčela’, pronašli su 2019. godine na slabo istraženom indonezijskom ostrvu.

Nakon višednevne potrage, stručnjaci za divlje životinje pronašli su jednu živu ženku, koju su fotografirali i snimili.

U januaru 2019. godine tim je krenuo Wallaceovim stopama na putovanje kroz Indoneziju u pokušaju da pronađu i fotografišu pčelu.

„Bilo je veliko zadovoljstvo vidjeti ovog ‘letećeg buldoga’ za kojeg više nismo bili sigurni da postoji, imati pravi dokaz upravo tamo ispred nas u divljini – rekao je prirodoslovni fotograf Clay Bolt, koji je snimio prve fotografije i video ove vrste.

Zapravo vidjeti koliko je ova vrsta lijepa i velika u stvarnom životu, čuti zvuk njenih divovskih krila kako lupa dok leti pokraj moje glave, bilo je jednostavno nevjerovatno.

S procijenjenim rasponom krila od šest centimetara, Wallaceova divovska pčela najveća je pčela na svijetu.

Ženka pravi svoje gnijezdo u nasipima termita, koristeći svoju veliku čeljust za prikupljanje ljepljive smole drveća kako bi obložila gnijezdo i zaštitila ga od invazije termita.

Vrsta zavisi od nizinske šume zbog smole i gnijezda termita koji žive na drveću, piše BBC.

Otkriće, na indonezijskim ostrvima poznatim kao Sjeverni Molučki otoci, budi nadu da se u šumama regije još uvijek nalazi jedna od najrjeđih i najtraženijih vrsta insekata na svijetu.

Član putovanja i stručnjak za pčele Eli Wyman, entomolog sa Sveučilišta Princeton, rekao je da se nada da će ponovno otkriće potaknuti istraživanje usmjereno prema dubljem razumijevanju životne istorije pčela i informisati o svim budućim naporima da se ona zaštiti od izumiranja.

Wallaceova divovska pčela trenutno je na popisu ugrožena izumiranjem, prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode. Međutim, međunarodna trgovina ovom vrstom trenutno nije ograničena Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama.

Grupa za zaštitu okoliša, Global Wildlife Conservation (GWC), koja je pokrenula svjetski lov na ‘izgubljene vrste’, podržala je putovanje u potrazi za pčelom. Pogledajte video o „pčeli buldogu“. (Naj portal)

http://

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending