1975. godine Šaban Šaulić je na jednoj ploči dobio dvije sjane pjesme, dva prelijepa poklona: od svog kuma violiniste i kompozotora Veroljuba Jovanovića dobio je melodiju, a od pjesnikinje Zorice Đuđić stihove sa biblijskom porukom i zavjetom “Ti motiku uzmi od majke, a ja ću od oca plug, jer to nam je sejo mila najveći dug”.
“Iza ove pjesme stoji jaka pozadina i priča. I ja i moja majka, moje bake i prabake, rano smo ostajale bez muževa. Moja majka je nadničila još kao djevojčurak, a onda se udala za bogatog
Mačvanina i poslije četiri godine došlo je do razvoda. Ostala sam željna oca, a gledala sam kako se moja majka i moje bake muče na motici. Suviše sam bila nejaka da ih odmijenim, ali sam razumjela i osjetila svu težinu njihovog života – otkriva Zorica Đuđić, pisac ubitačnih muških sentiša.
I oni koji su oduševljeni Šabanovim pevanjem i aranžmanom Branimira Đokića, ipak ističu da su stihovi Zorice Đuđić učinili ovu pesmu večitom.
Šaban je volio poetične tekstove. U svom prvom intervjuu za Radio Šabac poslije izlaska prve ploče i legendarne “Utjehe”, govorio je da voli pjesme koje stvaraju sliku i razgaljuju dušu.
Šaban Šaulić je na nekoliko svojih albuma stavljao snimak pjesme “Ti motiku, a ja plug”. Ova pjesma sa trajnom porukom ne učestvuje u trci za lajkove i rejting, a i nije na meti presnimavača. Nije to masovna pjesma za svakodnevnu “upotrebu”, to je pjesma za rijetke trenutke nostalgije i izleta u romantičnu prošlost. (Naj portal)
