Pratite nas

Sudbine

Podla osveta ostavljene žene zbog sekretarice: POGLEDAJTE ŠTA IM JE SVE STAVLJALA U GARNIŠNE

Published

on

Decenijama je živela u naizgled idiličnom braku u kome su ona i muž dobili i dvoje djece. Nije bila zabrinta kada je njen suprug dobio novu sekretaricu koja je bila veoma lijepa i daleko mlađa od nje.

Posao je najviše okupirao njenog muža, a ona je već uveliko bila spremna da se nosi sa izazovima koje on sa sobom nosi. Mlada sekretarica bi pak bila vidno neljubazna kad bi se supruga vlasnika firme pojavila, ali ova gospođa je to pripisivala njenim godinama i neiskustvu, možda čak i ljubomori. Onome što je uslijedilo nije se nadala ni u snovima.

Njen muž je poslije nekoliko mjeseci rekao da se zaljubio u sekretaricu i ne samo da želi razvod, već i da mu uskoro bivša žena napusti kuću i to u roku od 3 dana.

Cijeli jedan dan nije bila u mogućnosti ni da počne da se pakuje, pogotovo jer je muž rekao da njegova nova djevojka prvo mora da dođe do kuće i da odluči šta njegova žena smije da ponese, a šta ne. Djeca su već bila na školovanju u inostranstvu, pa ga oni nisu pretjerano brinuli.

“Pošto sam cijeli jedan jedan dan preplakala i mislila da će mi srce prosto pući od tuge, slijedećeg dana sam riješila da mi posljednja 2 dana u kući budu nezaboravna, ali koliko meni, toliko i njima!

Tako je gospođa noć pred selidbu maksimalno iskoristila. Jela je škapme uz kavijar, pila najskuplje vino koje su planski ostavili za specijalne prilike i slušala muziku. Ona je u međuvremenu šetala po kući kako bi upila sve njene pojedinosti, ali i napunila ostatkom od škampa i morskih plodova svaku garnišnu za zavjese u svom uskoro bivšem domu.

Ova dama je išla od sobe do sobe i uspješno skidala garnišne puneći ih morskim plodovima i potom ih vraćala na mjesto sa svim zavjesama. Na to joj je otišlo najviše vremena, pa nije spakovala sve što je željela, ali nije žalila. Sutradan će se u njen dom koji je kućila zajedno sa njim useliti neka nova i jepša žena od nje.

Golupčići su uživali u svim blagodetima doma uključujući i đakuzi, bazen i vinski podrum. Ipak, nedjelju dana kasnije nepodnošljiv smrad počeo je da se širi cijelom kućom, a nova gazdarica nije bila blagonaklona prema tome. Kuća je očišćena od poda do plafona, ali smrad se i dalje širio. Baštovani i sobarice su počeli da daju otkaz. Par je bio suočen sa neminovnovšu da vilu daju na prodaju.

Kuća je besprijekorno izgledala, ali niko od kupaca nije bio previše inpresioniran budući da se smrad još iz dvorišta osjećao. Agenti za nekretnine su na kraju digli ruke od ponude.

Bivša gospođa se javila mužu sa kojim razvod još nije okončan i izrazila nostalgiju zbog prethodnog doma u kome je provela tolike godine, a koji se nažalost prodaje. Pitala je može li ona da otkupi kuću pošto joj je prirasla srcu, ali ispod tržišne cijene kako bi smanjila cijenu koju traži brakorazvodnom parnicom.

Njen bivši suprug kada je čuo odmah ju je uslovio da ugovor potpiše iste večeri da se ne bi predomislila. Tako je ova žena kupila vilu za 1/10 njene prave cene.

Njen bivši muž se sa svojom mladom djevojkom potrudio da joj ništa u njoj ne ostavi. Ponijeli su u novi dom sve, uključujući i garnišne. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending