Sudbine
Plavuša za traktorskim volanom: MUŠKARCIMA NIJE JASNO KAKO ŽENA SA NALAKIRANIM NOKTIMA OBRADI 24 HEKTARA ZEMLJE
Ako bi mnogi danas za mlade generacije rekli da su rad na polju zamijenili kafićima, čini se da bi u takvom opisu pogriješili kod jedne Vedrane, simpatične 26-godišnje djevojke za koju ne bi, kada bi je sreli na ulici “na prvu” pogodili čime se bavi u životu. A ona vozeći traktor, iza sebe ima dugogodišnje poljoprivredno iskustvo.
Naime, Vedrana Poletar iz Laslova kod Osijeka u Hrvatskoj, simpatična djevojka sitne građe, dok trepnemo, uskoči u svoj traktor, upali ga i otjera u polje. Iako joj je tek 26 godina, ova djevojka ima već osam godina poljoprivrednog iskustva. Da, dobro ste izračunali – čim je postala punoljetna, otvorila je porodično poljoprivredno gazdinstvo.
“Više se i ne smatram mladim poljoprivrednikom”, našalila se Vedrana, koja obrađuje 24 hektara plodne zemlje.
Završila je prvo trgovačku školu, a potom se prekvalifikovala za opšteg poljoprivrednog tehničara. Ljubav prema poljoprivredi u njoj je tinjala od malih nogu, a imala je, kako kaže i savršene uzore.
“Tata je bio inicijator ideje da se bavim poljoprivredom. Meni to, naravno, nije bio plan, ali uz tatu sam zavoljela ovaj posao. Kada sam mu se ja pridružila, on je već deset godina uzgajao žitarice. Otvorila sam poljoprivredno gazdinstvo u novembru 2015. godine i kao mladi poljoprivrednik dobila sam državni podsticaj”, rekla je ona za Večernji list.
Prijatelji i poznanici nisu joj vjerovali da će ostati dosljedna svom poslu.
“Kada sam rekla da otvaram sopstveno poljoprivredno gazdinstvo, poznanici su me gledali u nevjerici, mislili su da to činim samo zbog podstreka, a da će svakako tata sve raditi umjesto mene. To su te naše predrasude. Međutim, mislim da ljudi polako shvataju kako nema više podjele na muške i ženske poslove. U drugim državama u okruženju, na primjer u Italiji, nevjerovatan je broj mladih djevojaka koje vode vlastite farme krava ili svinja, obrađuju zemlju, tamo je to sasvim normalno. Iako kod nas još uvijek ima onih koji se čude mladim ženama poljoprivrednicama, vjerujem da svi postaju svjesni da su ovi poslovi laki i za djevojke”, rekla je Vedrana.
Svjesna je da je muškoj populaciji čudno što sređena žena, s nalakiranim noktima i dugom plavom kosom, vozi traktor i obrađuje zemlju. Mada, Vedrana ne samo da vozi traktor, i to još od srednje škole, nego ga je sama i kupila, uz pomoć evropskih fondova.
“Koliko mi je dugo trebalo da naučim da vozim traktor? Dva minuta. Vozim ga od srednje škole, to je džojstik, sve je modernizovano. Planiram da kupim još bolji i moderniji traktor u kom ću samo stisnuti dugme i koji će sam upravljati kako treba”, rekla je Vedrana.
Priznaje da je u traktoru znala da provoza i svoje prijateljice kako bi ih uvjerila da dobro barata ovim vozilom.
“Bile su ponosne i srećne zbog mene”, rekla je ona.
Počela je s obradom 15 hektara zemlje a danas je već došla i do 24 hektara, od kojih može živjeti, međutim želja joj je da proširi svoje imanje na 70 ili 80 hektara. Dio zemlje je njeno vlasništvo, a dio je uzela u zakup. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti3 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON