Siguurno su narodnjačkoj publici dobro poznate pjesme “Voljela sam oči zelene”, “Plava žena, topla zima”, “Došlo vrijeme, izdaje me snaga”, “Mala iz Novog Pazara”, “Op kalo ćuprikalo”, “Sevdahom sam goru okitio”, “Lijepo li je pogledati preko Drine”, “Pješke idem iz grada”… Pjevaju ih Hanka Paldum, Sejo Pitić, Hasan Dudić, Safet Isović, Snježana Komar, Slobodan Lalić… Božovićeve pjesme snimali su i Mirsoslav Ilić, Beba Selimović, Cune Gojković, Dobrivoje Topalović, Dina Bajraktarević…

Mnogi misle da su ovo i narodne pjesme nepoznatog autora. Istina je sasvim drugačija. Sve su to djela MIjata Božovića, kompozitora I muzičkog producenta koji je sve do početka rata u BiH živio I stvarao u Sarajevu. Godinama je bio muzički urednik u Radio Sarajevu. Za vrijeme rata pokušao je da stvara u Beogradu, ali se nije snašao. Nije mogao da pristine, kako je govorio za života, da “laje na BiH, Sarajevo i Muslimane”, te je jednostavno nestao sa scene. U Šapcu je držao privatno muzičke časove da bi preživio dan za danom.

Umro je 9. marta 2015. godine, a da njegov odlazak skoro niko nije ni evidentirao. Iza Mijata su ostale brojne pjesme. On je najzaslužniji za početke sjajnih karijera Hanke Paldum, Seje Pitića, Mileta Kitića, Miroslava Ilića, Muharema Serbezovskog…

“Moj veliki hit “Voljela sam oči zelene” komponovao je Mijat Božović. On je zauvijek obilježio moju karijeru. Poklonio mi je bezvremensku pjesmu – kaže Hanka Paldum.

Mijat Božović je rođen u Zubinom potoku, a srednju muzičku školu je završio u Prizrenu. Kao i mnogi muzikalni ljudi iz bivše Juge otisnuo se u Sarajevo, teoriju muzike usavršio je na muzičkoj akademiji, a praksu na brojnim svirkama. Zavolio je etnomuzikologiju, pa je svo bogtastvo folklornih motiva sa ovih prostora prenio i u svoje pjesme. Tokom dvadesetogodišnje kompozitorske karijere, od početka 70-ih pa sve do raspada Juge, komponovao je desetine vječitih hitova.

Jedna od najljepših i najslušanijih njegovih pjesama svakako je “Topla zima, plava žena” koju je snimio i otpjevao Sejo Pitić. Zanimljivo je da pjesma nije dobila nijednu nagradu na legendarnom Ilidžanskom festivalu 1980. Pokazalo se da nema boljeg sudije od vremena i naroda i da nema tog stručnog žirija koji polaže pravo na nepogrješivost.

Mijatovi aranžami su unikatni, maštoviti, nikad isti, od šargija i tambura do flauta i klavijatura. Tako je Mijat oživio i onarodio desetine zaboravljenih pjesama: “Ćuti Đurđa *ebem ti minutu”,  “Pješke idem iz grada”, “Oj, devojko, jagodo”, “Pokraj puta rodila jabuka”, “Cvetaj ružo u korijenu svome”… (Naj portal)