Pratite nas

Zanimljivosti

Pitanje na koje možda nikada nećemo dobiti odgovor: ŽIVIMO LI U KOMPJUTERSKOJ SIMULACIJI?

Published

on

 U teoriji, sasvim je moguće napraviti kompjuter veličine planete koji je toliko moćan da može simulirati naš univerzum

Postoje mnoge teorije o tome da li živimo u virtuelnoj stvarnosti ili ne, ali koja je najvjerovatnija? Nick Bostrom, profesor na Univerzitetu u Oksfordu, prvi je predložio hipotezu simulacije 2003. godine.

Uvjerljiv argument ili samo zanimljiva tema za razmišljanje? Hajde da pogledamo i pokušamo doći do zaključka.

 Matrix

Pretpostavimo da će kompjuteri u budućnosti biti sve bolji i moćniji. Zamislimo da u nekom trenutku u dalekoj budućnosti napravimo kompjuter veličine planete koji je tako moćan da može simulirati cijeli naš svemir, rekreirajući svu fiziku, hemiju i biologiju koju doživljavamo u prirodnom svijetu.

Nemoguće je razlikovati virtuelni svijet od stvarnog, čak i ako pretpostavimo da je svijest svijest, bez obzira gdje živi (u organskom ili digitalnom mozgu).

Sugurno ste čuli za Matrix.

Jednom kada naši potomci naprave takav kompjuter, neizbježno će stvoriti bezbroj simuliranih bića – samo pokušajte prebrojati koliko se stvorenja u video igricama pojavilo i nestalo otkako smo prvi put razvili tehnologiju.

Uskoro će biti mnogo više simuliranih svjesnih mozgova na kompjuteru nego što postoji stvarnih ljudskih mozgova. Ukoliko se ovo desi, ostaju nam tri opcije:

Nemoguće je za nas ili bilo koja druga inteligentna bića u svemiru da razvijemo tehnologiju neophodnu za preciznu simulaciju svemira.

Oni (druga inteligentna bića) će koristiti ovu tehnologiju, ali neće pokušati ponovo stvoriti naš svemir.

Simulacija je dom velike većine svjesnih bića, ukljućujući i vas.

Filozofska pitanja

Postojao je dug niz filozofskih argumenata koji osporavaju samu prirodu stvarnosti, a argument simulacije je najnoviji u ovom nizu. Bilo je mnogo filozofskih pitanja o tome živimo li ili ne u nečijem snu ili je naša stvarnost proizvod nekog zlog demona.

Kao vrhunac skepticizma, služi kao koristan podsjetnik na ograničenja empirijskog proučavanja prirode.

Hipoteza simulacije je odličan filozofski argument. U hipotezi postoje samo tri tvrdnje i ne može se znati koja od njih je tačna. Čak i napredne civilizacije možda neće smatrati moralno prihvatljivim simuliranje svijesti, a alternativno, možemo tvrditi da je sve unaprijed određeno i da živimo u kompjuterskoj simulaciji svemira.

 Restart

Prema glavnoj premisi hipoteze simulacije, simulirani umovi će brzo premašiti stvarne. Možete izračnati svoje šanse za život u simulaciji ako pretpostavite da ne postoje razlike između iskustava simulirane i organske svijesti.

Jedna milijarda organskih bića može jednog dana biti zamijenjena sa nevjerovatnih 99 milijardi simuliranih bića. Imate 99.999% šanse da budete jedan od “simulacija”.

Grešku u Bostromovom računu otkrio je 2017. godine Brian Eggleston, student sistemske analize na Univerzitetu Stanford. Kao jedina poznata vrsta koja je napravila kompjutere, argument simulacije se zasniva na pretpostavci da će naše potomstvo izgraditi još naprednije kompjutere.

Jednom kada naši potomci naprave takve kompjutere, moći ćemo sa sigurnošću reći da u njima nismo simulirano biće. Moći ćemo pokazati na te kompjutere i konačno reći da nismo unutar njih.

 Nemoguća matematika

Proračun vjerovatnoće simulacije ne može se napraviti korištenjem bilo kojeg broja simulacija svjesnih entiteta koje naši potomci mogu stvoriti u budućnosti, bez obzira na to koliko simulacija mogu stvoriti u budućnosti. Na primjer, njihova sposbnost da kreiraju virtuelni svijet uopšte ne znači da smo u simulaciji. Kvote se ne mogu izračunati na osnovu budućnih brojeva. Nemoguće nam je reći nešto više ako je nemoguće izračunati šanse.

Kao rezultat toga, možemo se osvrnuti samo na svoju vlastitu prošlost, bilo kao ljudi koji su živjeli u nesimuliranom, stvarnom svemiru, ili kao vanzemaljci koji su uživali u stvaranju simuliranih ljudi. Ne postoji dokaz da je bilo koji od ovih scenarija stvaran, i ne postoji način da se procijeni broj simuliranih entiteta koji postoje.

Da li je naš svijet virtuelna stvarnost? Sve u svemu, preciznog odgovora nema i ne postoje uvjerljivi dokazi koji podržavaju hipotezu simulacije. Tako da se možete vratiti živjeti svoj život punim plućima. (Najportal)

Zanimljivosti

Kako danas izgleda djevojčica sa Plazme: Još me zovu Bambika

Published

on

Kako danas izgleda djevojčica sa Plazme: Još me zovu Bambika

Plazma keks je mnogim u djetinjstvu bio omiljena poslastica, a svi se sjećaju djevojčice koja se nalazila na omotu slatkiša.

Ona se zove Aleksandra Nedošan iz Kikinde, a prije mnogo godina je u konkurenciji 2.000 vršnjakinja pobijedila na izboru održanom 1999. godine u “Muzičkom toboganu” i postala zaštitno lice Plazma keksa.

Aleksandra Nedošan iz Kikinde tada je imala četiri i po godine. Kako je kasnije otkrila, bila je previše mala da bi shvatila šta se događa.

– To je za mene i za druge djevojčice bilo lijepo druženje i igra. Kasnije, kada sam snimala reklame i kada su me fotografisali za kalendare, postala sam svjesna uspjeha – izjavila je svojevremeno za Telegraf.

Iz kompanije su joj za rođendan i praznike redovno slali pakete slatkiša, koje je nesebično dijelila drugoj djeci. A ona je Bambi dijete bila sve do 2006.

Kako je rekla, iz novina je saznala da više nije zaštitno lice čuvenog brenda i bila je veoma tužna zbog toga.

Aleksandra je i posljednja djevojčica koja nam se smiješila sa kutije najpoznatijeg keksa na ovim prostorima.
Ona je, inače, veoma talentovana i svestrana mlada dama. Iz intervjua objavljenog prije nekoliko godina saznajemo da se bavila folklorom, da je bila članica pjevačke grupe i da se pojavljivala u nekim muzičkim spotovima. Studirala je smjer za babicu na Visokoj zdravstvenoj školi.

Ali, i dalje je mnogi zovu Bambika, po fabrici Bambi koja proizvodi slavnu poslaticu.

Taj nadimak stoji i pored njenog imena na Fejsbuku, a primijetili smo da umjesto prezimena Nedošan piše – Majstorović.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending