Sudbine

Piramida uspjeha: MATO ZAMIJENIO DIREKTORSKU PLATU U AUSTRIJI ZA FARMERSKU U POSAVINI

Published

9 mjeseci

24/12/2023

Prije tačno dvije godine Mato Janjić se vratio iz Austrije u rodnu Posavinu, ali ne sam – poveo je i krave. Šta je obrazovanog čovjeka sa diplomom više škole za poljoprivredu, nagnalo da platu stručnog voditelja za ishranu goveda i direktora prodaje za austrijsku genetiku zamijeni za farmersku u BiH, za mnoge je misterija. Ali, Mato kaže, znao je šta radi.

“Odgovor je jednostavan, kao prvo ovo sam volio od malena, i oduvijek sam planirao da ovdje napravim farmu krava. Kao drugo, što se tiče mljekarstva ovdje u BiH vidim više mogućnosti nego u Austriji”, kaže za Agroklub vlasnik farme Janjić Simental Breed.

Trenutno je na njegovoj farmi 39 muznih grla, od kojih je 35 na muži i ove godine imaju prosječnu proizvodnju od 10.600 litara mlijeka. Njegov radni dan počinje u pola pet ujutro sa mužom i hranjenjem telića. Potom spremi hranu za krave po svom receptu, sjeda u miksericu i servira obrok – jedini u toku dana.

“Uveče opet oko 16 sati počinje priprema i tako opet skoro sve isto kao ujutro samo bez hranjenja. Naravno imam sezonalni oteljaj. To znači kod mene nema teljenja preko cijele godine, nego samo na jesen i proljeće i time izbjegavam ljeti po visokim vrućinama, šta kravama dobro dođe”, opisuje svoje poslove i kaže kako tako izgleda svih 365 dana u godini, piše “Agroklub”.

Nema odmora ni za vikende niti praznike, kao u Salzburgu, pa se zato mnogi još i više čude njegovoj odluci da dođe u BiH. Imao je krave i “preko grane”, ali su one bile u štali kod prijatelja, a i proizvodnju baziranu na visoko vrijedne rasplodne bikove za vještačko osjemenjivanje. Kako je okolina onda reagovala na njegov potez da sve to napusti…

“Različito! Roditelji nisu bili oduševljeni, a što se tiče prijatelja, rekli su da je dobra ideja, mještani kako ko, neki su mi baš dobro pomogli kad je krenulo ovo sve, neki nisu baš vjerovali u to”, kaže Mato.

Danas, ne samo da vjeruju, nego svjedoče nastanku jedne savremene farme. Ovdje sada dolaze farmeri iz čitave države, ali i regiona. Raspituju se o načinu ishrane, mjerama u štali, o proizvodnji, genetici… A domaćin – bez kratkoročnih planova, ali s jasnom vizijom razvoja.

“Moju farmu vidim za 10 godina sa 120 krava u slobodnom sistemu, sa dva muzna robota i prosječnom proizvodnjom od oko 11 hiljada litara mlijeka po kravi godišnje”, odlučno kaže i dodaje da Bosna i Hercegovina ima nevjerovatno dobre resurse za govedarsku proizvodnju, a kao glavne nedostatke u BiH ističe nepostojanje matične službe i selekcije.

„Moramo znati koliko mlijeka proizvodimo, kaže ovaj farmer i nastavlja:

“Isto tako, širom cijele države nedostaje kontrola mliječnosti da znamo na čemu smo, gdje smo sa proizvodnjom kod krava i kako usavršiti još i genetiku i što je jako bitno još dodatno edukacija, pogotovo što se tiče ishrane i njege papaka.”

U BiH se, ocjenjuje, može dobro živjeti i zato mladima poručuje da je “nebitno gdje si i šta si, svugdje se moraš napeti sa poslom”.

A, Mato se dobro napeo, pa svega ima osim vremena, ali nedjeljom manje radi pa je to dan kada se posveti porodici i prijateljima, a tokom sedmice uglavnom se druže uveče nakon poslova.

Mato prepričava zgode sa svojim djedom. On mu kaže i što drugi ne smiju

“E, moj jadniče jadni…”, u šali izusti Matin djeda i ono što se možda niko ne usudi reći, a možda su mnogi pomislili. Ali, žao je dedi što unuk mnogo radi, ali je ponosan što je ovaj mladi poljoprivrednik, mnogi će se opet složiti – postao osoba za primjer. (Naj portal)

Tagovi:farmer istaknuto Mato Janjić

Sljedeća vijest

Kad ljubav preraste u nacionalizam: ŠTA SE SVE DEŠAVALO U BRAKU BIŠĆANKE KOJA SE UDALA U OBRENOVAC, A ONDA SA SINOM POBJEGLA U SARAJEVO

Predhodna vijest

Kobna avantura: DJEČAKA BUJICA ODVUKLA U KANALIZACIONU CIJEV

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)