Prije tačno dvije godine Mato Janjić se vratio iz Austrije u rodnu Posavinu, ali ne sam – poveo je i krave. Šta je obrazovanog čovjeka sa diplomom više škole za poljoprivredu, nagnalo da platu stručnog voditelja za ishranu goveda i direktora prodaje za austrijsku genetiku zamijeni za farmersku u BiH, za mnoge je misterija. Ali, Mato kaže, znao je šta radi.
“Odgovor je jednostavan, kao prvo ovo sam volio od malena, i oduvijek sam planirao da ovdje napravim farmu krava. Kao drugo, što se tiče mljekarstva ovdje u BiH vidim više mogućnosti nego u Austriji”, kaže za Agroklub vlasnik farme Janjić Simental Breed.
Trenutno je na njegovoj farmi 39 muznih grla, od kojih je 35 na muži i ove godine imaju prosječnu proizvodnju od 10.600 litara mlijeka. Njegov radni dan počinje u pola pet ujutro sa mužom i hranjenjem telića. Potom spremi hranu za krave po svom receptu, sjeda u miksericu i servira obrok – jedini u toku dana.
“Uveče opet oko 16 sati počinje priprema i tako opet skoro sve isto kao ujutro samo bez hranjenja. Naravno imam sezonalni oteljaj. To znači kod mene nema teljenja preko cijele godine, nego samo na jesen i proljeće i time izbjegavam ljeti po visokim vrućinama, šta kravama dobro dođe”, opisuje svoje poslove i kaže kako tako izgleda svih 365 dana u godini, piše “Agroklub”.
Nema odmora ni za vikende niti praznike, kao u Salzburgu, pa se zato mnogi još i više čude njegovoj odluci da dođe u BiH. Imao je krave i “preko grane”, ali su one bile u štali kod prijatelja, a i proizvodnju baziranu na visoko vrijedne rasplodne bikove za vještačko osjemenjivanje. Kako je okolina onda reagovala na njegov potez da sve to napusti…
“Različito! Roditelji nisu bili oduševljeni, a što se tiče prijatelja, rekli su da je dobra ideja, mještani kako ko, neki su mi baš dobro pomogli kad je krenulo ovo sve, neki nisu baš vjerovali u to”, kaže Mato.
Danas, ne samo da vjeruju, nego svjedoče nastanku jedne savremene farme. Ovdje sada dolaze farmeri iz čitave države, ali i regiona. Raspituju se o načinu ishrane, mjerama u štali, o proizvodnji, genetici… A domaćin – bez kratkoročnih planova, ali s jasnom vizijom razvoja.
“Moju farmu vidim za 10 godina sa 120 krava u slobodnom sistemu, sa dva muzna robota i prosječnom proizvodnjom od oko 11 hiljada litara mlijeka po kravi godišnje”, odlučno kaže i dodaje da Bosna i Hercegovina ima nevjerovatno dobre resurse za govedarsku proizvodnju, a kao glavne nedostatke u BiH ističe nepostojanje matične službe i selekcije.
„Moramo znati koliko mlijeka proizvodimo, kaže ovaj farmer i nastavlja:
“Isto tako, širom cijele države nedostaje kontrola mliječnosti da znamo na čemu smo, gdje smo sa proizvodnjom kod krava i kako usavršiti još i genetiku i što je jako bitno još dodatno edukacija, pogotovo što se tiče ishrane i njege papaka.”
U BiH se, ocjenjuje, može dobro živjeti i zato mladima poručuje da je “nebitno gdje si i šta si, svugdje se moraš napeti sa poslom”.
A, Mato se dobro napeo, pa svega ima osim vremena, ali nedjeljom manje radi pa je to dan kada se posveti porodici i prijateljima, a tokom sedmice uglavnom se druže uveče nakon poslova.
Mato prepričava zgode sa svojim djedom. On mu kaže i što drugi ne smiju
“E, moj jadniče jadni…”, u šali izusti Matin djeda i ono što se možda niko ne usudi reći, a možda su mnogi pomislili. Ali, žao je dedi što unuk mnogo radi, ali je ponosan što je ovaj mladi poljoprivrednik, mnogi će se opet složiti – postao osoba za primjer. (Naj portal)
