Petnaestogodišnji Amel, rodom iz Jablanice, strastveni je ljubitelj gramofonskih ploča. Gramofonske ploče se već decenijama ne štampaju, ne izdaju, barem kada je riječ o BiH, ali su ponovo postale aktuelne u Evropi. I dok mnogi njegovi vršnjaci i ne znaju šta je velika (LP) ploča ili mala (singl) ploča, Amel je istinski zaljubljenik u „Vinyl“.
Amel, tako putuje s koncerta na koncert i traži kontakt sa pjevačima, doduše starije generacije pjevača, koji su njihove najveće hitove objavljivali na pločama. Poslije Halida Bešlića koji je istinski bio pozitivno iznenađen kolekcijom njegovih ploča, koje je posjedovao Amel, na red je došao Ferid Avdić.
– Moj otac je „kriv“ za sve ovo. On je u svojoj fonoteci imao neke ploče, a ja kada sam to otkrio postao sam opčinjen pločama. Ni CD niti bilo koja druga platforma na kojima se mogu skinuti nove pjesme me ne fasciniraju kao ploče. Onda sam i sam počeo da ih kupujem, dobijam na poklon. Mnogi ljudi ih ne žele više, a ja jedva čekam da sa njima popunim svoju fonoteku – rekao nam je Amel.
Na našu konstataciju da Amel posjeduje skoro kompletnu njegovu diskografsku fonoteku, Ferid Avdić nam je odgovorio:
– Ovo je zaista fanstastično, pa sam i sam iznenađen. Nije kompletna moja fonoteka, ali uglavnom je to to. Tu su ti moji prvi i veoma značajni albumi. Kada vidim omote ovih albuma, vidim da sam tada bio mlad i lijep, a danas sam samo lijep. Imao sam tu neku dječačku facu. Bio sam pravi šmeker (smijeh) Ali, godine čine svoje i to je to. Imam i ja sve albume, ali i singlice, male ploče. Svi smo mi imali našeg fotografa i koji je slikao sve nas pjevače iz BiH, a zvao se Kemal Kemo Hadžić. On danas živi u Americi. Svi pjevači koji su snimali za tadašnje sarajevske diskografske kuće „Diskoton“ i „Sarajevo disk“ on je to slikao“.
Bato Šišić (Naj portal)
